Bogimilstvo i torbeši neki aspekti-orginalni naucni rad Autor: Nazif Doklje Prevod sa albanskog: Mustafa Balje Ovaj rad je prezentiran na IV naucnom simpozijumu Turkologije u Kotoru, 8. oktobra 2003. godine.
Torbeši - posljednji sljedbenici bogumila
Etnička karta Gore
Kada govorimo o tragovima bogumila, svakako treba početi sa nazivom “torbeši”, kojim se ova populacija imenuje od drugih stanovnika ovog područja1, njegova etimologija, prilike u kojima im je ovo ime nadenuto, zatim od, kada i kako su došli torbeši na prostorima gdje sada žive.1. Torbeši Prema Milivoju Pavloviću naziv “torbeš” označava jednu staru slovensku populaciju koja je živjela na Balkanu.2 Obeleiski i Dimitar Angelov doši su do zaključka da su Torbeši posljednji preci makedonskih bogumila.3 Cilev identifikuje torbeše sa pomacima, koji su nedvosmisleno živjeli u regionu Vardarske Makedonije i kaže da naziv “torbeš” dolazi od turske riječi “torba” koja se može povezati sa turskom formom “dort-beš” što znači “četiri - pet”, željeći time da potvrdi mišljenje da su torbeši mijenjali mjesta življenja i vjeru četiri – pet puta.4 Jovan Hadživasiljević prikazuje tumačenje koje je sreo kod domaćih hrišćana da su torbeši, ostavili vjeru i primili islam za torbu varenike, dok prema drugima za torbu brašna, te da su iz tih razloga dobili to ime. Pomenućemo i turske istraživače koji naziv „torbeš” vežu za persijsku riječ “torbekeš” što znači “torbar” (koji hoda sa torbom na ramenu), “torbarenje” (radnja sa torbom)5. Turski istraživač I. H. Uzunçarsili, drugačije od ostalih, iznosi stav da je unutar glavnih sultanovih vojnih korpusa, kod kandidata za janičare (“Acemi Osagi”) upotrebljavan termin “Torba Oglanlari” ili “Torba Acemileri”. Knjjige gdje su bila registrirana imena članova ovog korpusa čuvane su u specijalnim torbama.6 A. Stojanovski misli da ime “torba” za hrišćansku djecu i mladiće koja su sakupljena, islamizirana i spremljena za janičare, prošireno je i kod cjelokupnog islamiziranog stanovništva u sjeverozapadnoj Makedoniji. Po njemu, preostaje da se objasne načini i putevi konkretizacije ovog naziva, pozadina „eš“; sažimanje ovog naziva u jednoj relativno maloj zoni, dosta udaljenoj od centara, gdje su bili sakupljani i unošeni u knjigama kandidati za janičare, te činjenica da je ime “torba” bila i svojevrstan znak razlike za jednu određenu islamiziranu grupu u Osmanskom carstvu. U vrijeme kada je formirana islamizirana grupa tirbeša među makedonskom populacijom.7Za Galabu Palikruševu iako osnovano prihvatanje narodnog naziva “torbeš” iz razloga porijekla riječi “torba” i težine koja mu daje pozadina – eš, vjerovatno je da je ovaj naziv, u nekoj ranijoj fazi bilježio jednu etničku grupu ili populaciju, dok kasnije sa islamizacijom, zbog bliskosti sa riječju “torba”, u narodnom tumačenju dobio je sekundaran smisao.8 Omer Turhan podvlači da riječ “torbeš” na turskom podrazumjeva ubeđenje i lojalnost, jedan društveni sloj koji nikada nije stravao probleme i koji je u vrijeme osmanske administracije odigrao ulogu pomagača u najrazličitijim okolnostima9. U Ljumi (Kuks) danas i svagda vjeruju apriori dvije varijante narodne etimologije za torbeše Gore. Prema prvima “torbeš” veže se sa rječju “dort-beš” (četiri-pet od turskoga) i ukazuje da kada je u Gori 4-5 osoba konvertiralo od straha u mislimane, u Ljumi samo jedna. Dok, prema drugima, ne odvajajući se od „dort-beš”, Gorani su četiri-pet puta Turcima dali riječ da će se pomuslimaniti i isto toliko puta nisu održali riječ.Ne rijetko, sučeljavaju se i mišljenja da je ovo ime ostal;o Goranima kao posljednica pečalbarstva koji ih je tjerao da putuju širom svijeta sa torbom na ramenu.10....Nakon jednog kritičkog posmatranja, u svijetlu nekih historijskih, jezičkih i usmenih podataka, skoro nezapaženi do sada, većina pomenutih mišljenja teško da se mogu održati na čvrstim nogama. Bogumilski pokretBogumilski pokret je počeo u prvoj polovini X stoljeća11. Albanski istraživač Dhimitër Shuteriqi ističe da je ovaj pokret u periodu od 1080 - 1118, propraćen stalnim progonima i egzodusom.12Aleks Komnen I (1081 - 1118) poznati je progonitelj bogumila i pavličana.13 Edit Durham tvrdi da je Komnen I kako bi uništio ovu jeres pribjegavao divljačkim hajkama.14 To je pomenuto i u knjizi Istorija na makedonskiot narod15 te od strane srpske historičarke Biljane Đurđević-Stojković.16 U potrazi za vezama između riječi “torbeš” i toponima “Trbač”, (Vlora, Albanija), pozivajući se na vizantijskog hroničara Halkokondila, Shuteriqi ističe da se na području Balkana, heretici nazivani babunima, torbešima, patarenima, kuduđerima.17 Upotreba termina “torbeš” na ovim prostorima, prema tome, prisutna je prije XIV stoljeća, čime se odbacuju sva tumačenja koja se vezuju za turskim osvajanjima i islamizacijom. Opcija Milivoja Pavlovića je historijski nebazirana18, pa nam ostaje teza koja torbeše svrstava u posljednje sljedbenike bogumila.Obzirom da je riječ “torbeš” jedan od naziva kojim se imenuju bogumili, pokušaćemo da pojasnimo porijeklo, okolnosti pojave ove jeresi te dalja historijska maršuta sve do prostora Gore. Riječ “torba”, nezavisno od porijekla i vremena kada se pojavila, njeni derivati “torbar”, “torbarim” “torbarenje”, “torben”, “torbiče”, “torbičence”, “torbište” i frazeološki izrazi “...so torba na ramo”, “...da ne ti se trne torba ot ramo”, “So glava vo torba”, “Sipalje torbe”, “Staj mu torba” su aktivno bogatstvo literarnog mekadonskog jezika i njegovih dijalekata, obuhvatajući i govor u Gori. Ovome slijedu pripada i riječ “torbeš” koja formirana od osnove „torb” i sufiksa „eš“, formirana je i koristi se samo za uvrijedljive riječi, makar samo u govoru u Gori, poput: smrdeš, grdeš, prdeš, tikveš, gladeš, gloteš, smoleš, gnideš, daveš, bluteš, sitneš, koleš, k’rleš, v’rteš, k’rteš, k’teš i dr. U prilog ovom stavu pomenućemo još dvije činjenice. U svakom slučaju upotreba naziva “torbeš” je pežorativna. Ova okolnost približva naziv “torbeš” sa grupom predstavljenih primjera. Populacija Gore sebe naziva „našincima” manje “goranima” a nikada “torbešima”. Oni sebi ne mogu dati jedno takvo podrugljivo ime... Ovaj pogrdni izraz19 im je dat od drugih da bi ih ismijavali, podcjenili... Isto tvrdi i Shuteriqi koji oslanjajući se na D. Angelova kaže:“Ime Trbač (selo, okrug Vlore Albanija, N.D) može se uporediti sa riječju “torbeč” (čitaj torbeš, N.D) kojim su podrugivani jeretici, kao potvora, nekad kao prosjaci, iako su oni bili protiv prosjačenja.20 Kod izjednačavanja riječi „torbeš“ sa riječju „prosjak“ otkrivaju se leksička i pežorativna tumačenja riječi “torbeš”. Vezano za vrijeme pojave ovog naziva izgledaju nam interesatna izvješća da je u Maloj Aziji u X vijeku, paralelno sa nazivom bogumil, da bi se odvojili jeretici počela je primjena naziva “fundagiagiti” što znači “torbonošci”21 ili “torbari”, “torbeši”22. Ovo ime nije od jeretika, nego od njihovih protivnika. U sva tri pomenuta slučaja, značenje, “prosjak se ne može odbaciti. Naziv “torbeš” je u stvari, slavenski ekvivalent naziva “fundagiagit”, koji se pojavio krajem X stoljeća i počeo je cirkulirati i propagirati se od strane pravoslavne crkve.U vezi sa onim što je dosad prestavljeno pomenućemo i tezu prema kojoj naziv “torbeš” bilježi posebnu etničku grupu. Omer Turhan torbeše povezuje sa pomacima, te kumanima.23 To isto čini i Cilev24, dok Palikruševa vidi mogućnost da je naziv “torbeš”, u nekoj ranijoj fazi imenovao etničku grupu ili određenu populaciju.25 Identifikovana je i hipoteza prema kojoj je torbeška populacija autohtona, te da pripada jednom etničkom arumunskom supstratu koji je od strane različitih osvajača asimiliran.26 U središtu pažnje A. Stojanovskog ova teza nema osnova “dok se ne insistira na neku mnogo staru posebnu predosmansku etničku vrstu slavenske islamizirane populacije poznatu pod imenom - Torbeši” te da se ovaj naziv može vezati samo sa riječju „torba”27. Nekoliko podataka govore u korist predhodnog zaključka. Tako u narodnoj tradiciji Kuksa Čajani28 ih nazivaju “pomacima” dok Gorane “poturima”29. Prve islamiziranim Albancima, druge islamiziranim Torbešima. Pošto su Gora i Qaja pogranični regioni, njihovi stanovnici, kada bi bili i istoga porijekla, nema razloga da se nazivaju različitim imenima. Kada bi torbeši i pomaci bili ista populacija, kako misle Cilev i O. Turhan, Gorani (torbeši) bi sebe nazivali pomacima, a ne čajanima. U međuvremenu ne može se zaobići i naziv “poturi”. Najprije treba da kažemo da ova forma množine riječi “poturi” (sa b/s/h. jezika) ušla je nepromijenjena u albanskom jeziku ne pokleknuvši zakonima toga jezika zbog pretjerano izolirane upotrebe. U bosanskom “potur”, “poturica” znači, “otpadnik, onaj koji je napustio hrišćansku vjeru, turkošak”30. Prema Ejupu Mušoviću riječi “poturice”, “poturi”, “poturčenjaci” podrazumijevaju sve islamizirane sa južnih slavenskih prostora bez obzira na njihovu etničku ili religioznu pripadnost, računajući i Gorane, naročito torbeše.31 Enver Imamović kaže:“Islamizirani bogumili, zbog očuvanja nekih zakona svoje stare vjere, još ranije su dobijali, na primjer pogrdne nazive, poput “poturi”, u smislu niti musliman niti hruišćanin i dalje “balije” (neznalice), zato što se nisu priklonili potpuno islamskom učenju”32. Ova riječ poništava moguće upoređenje “poturi - patarin”33 Uporedo sa goranima (torbešima), prisustvo vlaha (Aromuna)34 i Juruka35 ali i Albanaca36, sada već asimiliranim, u Gori je već potvrđeno. Ipak, teza o asimiliranom autohtonom arumunskom supstratu nema neke historijske osnove. Prvo, uticaj osvajanja u ovim zonama toliko udaljenim, ako nije nevažan, bio je suviše blijed i nedovoljno jak da bi završio asimilaciju. Drugo, i kada bi prihvatili to, njihov uticaj na jezik, kulturu i sl. bio bi srpski, zbog njihove duge vladavine i uticaju pravosalvne crkve, koji je bio još duži u ovoj zoni. Pošto se to nije desilo, jači uticaji su makedonski. Ostaje je nam da vjerujemo da se radi o jednoj populaciji pridošlica, gdje slavenski, torbeški element ili slaveniziran (makedoniziran) ranije, dominirao je u uslovima jedne prilično duge simbioze.Ostavljajući otvorenim pitanja šta su torbeši prisvojili od kulture vlaha, Juruka i Albanaca, pokušaćemo da bar na tren obnovimo put kojim su torbeši prolazili, kako bi stigli do današnjih prostora. Sve sa ciljem osvjetljavanja njihove etnogeneze i identiteta. Pošto je “torbeš” jedan od naziva za bogumile, odgovore ćemo naći u njihovoj historijskoj sudbini i identitetu. Moramo voditi računa o dvije stvari. Nazivi ”bogumili”, “torbeši” govore o religioznoj i socijalnoj kategoriji, nikako o etničkoj. “Izvori o nekadašnjem premještanju naroda i plemena, dovode do pogrešnih zaključaka ako ove narode smatramo kao jednu i jedinu cjelinu, koji su se preselili iz jednog u drugo mjesto, u etno-historijskoj igri, ne doživljavajući promjene u identitetu. U mnogim slučajevima, premještanje jednog naroda u jednoj novoj teritoriji ili jednom novom društvu, daje tom narodu jedan identitet kakav ranije nije imao.”37 Vratimo se u V stoljeće. Tada su se neki masalijani, (molitelji; grčki: euhiti) predhodnici bogumila, iz Male Azije preselili u Trakiji a odatle prema Makedoniji.38 Edit Durham bilježi sljedeće:“U Samisati u Maloj Aziji utemeljena je sekta čiji su predstavnici poznati kao pavličani. Oni su objedinili maniheizam sa jednom posebnom preporukom od propovedi Svetoga Pavla.39 Progonjeni od strane hrišćana, oni su se ujedinili sa muslimanima i podigli ustanak koji je porušio veliki dio Male Azije. Imperator Konstandin Koprnimus (741 poslije Hrista), kako bi ih oslabio, šalje veći dio njih u Trakiju, kao čuvare granice. Džon Zimičes I (969), premješta određeni dio njih po balkanskim dolinama. Njihova učenja su tako počela da se šire velikom brzinom”40.Dok se njihov pogled na svijet širio i ukorijenio na sada već novim prostorima, sa njihovom kulturom i jezikom desilo se nešto slično kao sa Bugarima.41 Oni progutani od strane slavenskog (makedonskog) elementa koji je bio smješten prije njih, dobijaju novi identitet. U vrijeme vladavine vizantijskog cara Aleksa Komnena I (1081 - 1118), zbog progona do istrijebljenja sekta je izbjegla prema zapadu42 uzimajući sa sobom i imena sa kojima ih je pravoslavna crkva anatemisala. Jedan dio, prelazeći preko albanskih zemalja preko Vlore prešla je Otrantska vrata da bi pobudila jeretički katarski pokret u Italiji i pokret patarena (albižana) u južnoj Francuskoj43 dok su se neki raspostrli po srpskim zemljama.44 “Nemanja je objavio nemilosrdan rat prokletim babunskim jereticima, pridošlim iz Bugarske, koji ugrožavaju srpsku pravoslavnu crkvu”.45 U periodu između 1172 do 1180. godine, Stefan Nemanja započeo je pohod do istrijebljenja.46 Spaljivao je njihove knjige, sjekao im jezike... Prema nekim podacima, on je prognao i svoju kćer koja je bila ubjeđeni bogumil.47 U tim okolnostima, dio njih je našao sklonište u Bosni, kod vlastelina Kulina Bana48, i to je bilo njihovo posljednje odredište. Ostali su bili primorani da se sklone u dubinama planina, daleko od nastanjenih centara i rigoroznog pravoslavnog klera.49 Tokom povlačenja sa sigurnošću je uticalo i prokletstvo nad njim, donijeto od Prvog Sinoda pravoslavne crkve(1221).50 Sela u Gori su u XIV stojeću, tačnije 1348. godine već bila oformljena51. Računajući tri pokoljenja koja su živjela tu, računajući svaku generaciju sa 33 godine, proizilazi da je njihovo naseljavanje počelo, u periodu za koji govorimo, početkom XII stoljeća. Preispitat ćemo i činjenicu da li su se torbeši u Gori pojavili kao asketi ili u grupama. Historičar iz Prizrena Maliq Osi, oslanjajući se na usemena predanja o naglašenom asketizmu masalijanaca, misli da torbeši, u današnjim nastambama pojavili su se kao asketi.52 Poštujući ovakvo shvatanje i neodbacujući ga ne možemo a da ne iznesemo neke njegove slabe tačke. Ako bi bogumilizam bio obična asketska pojava ne bi prestavljao neku veliku opasnost po hrišćanstvo, opsasnost po diktatorske države.U borbi protiv njih ne bi bilo ni potrebno direktno angažiranje imperatora53, careva54 papa55, križara56 i sl. Ne bi se ni rodio dominikanski pokret niti bi se stvorio univerzalni sud inkvizicije.57 Ne bi bilo razloga da njihovi misionari i pristalice prolaze kroz viševjekovne patnje, anateme58. Ne bi bili hapšeni, iseljavani59, paljeni na drvenim kamarama60, masakrirani61... Kada bi bili esketi ne bili strana koja je branila Bosnu od Ugara62, ne bi ni stigli do nivoa zvanične vjere i ne bi imali poseban tretman od strane Velike Porte.63 U njihovim redovima ne bi bilo pristalica iz redova porodica cara Samoila64 i Stefana Nemanje65, ne bi uživali ni podršku vlastelina Kulina bana66, velikog turskog vezira Mahmut Paše - Hrvata67, zvorničkog kneza68, Hrvata i Dalmatinaca.69 Kada bi bogumili bili takvi ne bi bili utvrđeni u kompaktnim enklavama, u zbijenim naseljima sa određenim granicama. Ne bi ni imali prednost nad ostalim etničkim grupama. Bez takve zajedničke egzistencije, ne bi mogli sačuvati jezik niti stvarali kulturna blaga. Najzad, ne bi osigurali ni potrebnu vjekovnu koherenciju da bi sačuvali i prenjeli sljedećim generacijama njihovu duhovnu konstituciju. Prihvatajući da su asektizam, vegetarijanstvo, fetišizacija siromaštva kao dio njihovog pogleda na svijet igrali ne bi mogli sačuvati važnu ulogu u njihovom preživljavanju. Bogumili su bili brojni, stabilni u njihovim vjerskim specifičnostima.70 Imali su učenje, književnost71, duhovne vođe72, crkvu,73 hijerarhiju, simbole, svece, društvenu filozofiju, vlasništvo i ravnopravnost.742. Pogled na svijetPostavlja se pitanje šta je to ostalo osim imena kod današnjih torbeša i da li je što ostalo od njihovog pogleda na svijet, od stare vjere njihovih pradjedova bogumila. Poput istraživača Envera Imamovića za slučaj Bosne75, Alija Džogović za torbeše Gore, prizrenskog Podgora76 i Biljana Đurđević-Stojković u jednom širem prikazu i ja kažerm - DA77 povodom ovoga pitanja. Historijski podaci ukazuju da bogumilizam, bez obzira na velike progone, nije iskorijenjen. I nakon više od stoljeća od istrebljujućih progona Stefana Nemanje i anateme srpske pravoslavne crkve, bogumili, iako pred nestajanjem, poniženi i diskriminirani, još uvijek su predstavljali potencijalnu opasnost za pravoslavnu crkvu i njenu vlast. Nije slučajno što je car Dušan uveo sankcije za one koji propagiraju bogumilizam (babunsku riječ).78Pojava bogumilizma, u Bosni, traje sve do kraja XIX vijeka.79 Istu stvar pominje i Maliq Osi.80 Na istoj razini Biljana Đurđević-Stojković tvrdi:“Još uvijek ima bogumila u BiH, Makedoniji i Srbiji...”, malo dalje “...postoji duhovni pokret koji gasi žeđ sa gnostičkog bogumilskog izvora.“81. U Gori, makar za onaj dio u Albaniji82 najbolje se može dokazati bogumilsko nasljeđe, učenje i prakticiranje. U ovoj zoni sa visokim planinskim vrhovima, uskim kanjonima, dubokim i strmim dolinama83, bogatim šumama, pašnjacima, u tekućim vodama, torbeši su dislocirani u prvoj polovini XIII stoljeća. Van očiju i ušiju crkve, u formalnim okolnostima zakašnjele islamizacije84, oni čuvaju mnoge kultne obrede, praksu, vjerovanja i materijalne ostatke, učenje njihovih bogumilskih pradjedova. Njih nije mogao da otkorjeni ni nemilosrdni rat komunističkog režima koji je zabranio zakonom pravo na vjerovanje, praksu, institucije i vjersko propagiranje.85 U ovim običajima, čuvanim i konzerviranim najviše kod torbeških žena, skoro da i nema ničega od krišćanstva i islama.I kada kažemo da je to osnova narodnog mišljenja u Gori koja vodi i popunjava dobar dio duhovnog života torbeša Gore, može se lako zaključiti koliko je tragova ostavila pravoslavna crkva i koliko je površno i formalno prihvaćen i raširen islam kod njih. Dok su tragovi hrišćanstva ostali samo na nekoliko fosiliziranim toponimima, (K’rs, Potk’rs, Zac’rkov, Cerkov, Kaurske grobišta, Iljina reka, Nikelo Brdo, Đurđev lak, Ivanoska niva i dr.) patronimima (Markočovci, Tučevci, Kirevci, Puravinci, Živkovci i sl.), imena godišnjih praznika (Đurđevden, Božić, Mitrovden, Krstovden) i ništa više. Dok je od islama prihvaćeno malo - poštuje se veliki i mali Bajram te velike noći. Kada govorimo o islamskoj kulturi, malo ko od muškaraca zna i ispunjava uslove da bi bili muslimani. Kod žena, osim masovnog posta, nekim deformisanim molitvama, pričama i ukopavanjem kao muslimanke, također je vrlo malo prisutan islam. One verbalno ne poriču Boga, ali u praksi svu žeđ gase od gnostičkih izvorišta koji imaju početak u paradualističko doba, gdje magija ih religiozno predvodi i gdje se teorija mijenja sa magijskim ritualom, i kultnom praksom.86 Sve se manifestira i prenosi otvoreno kao kolektivna svijest. ...Glavni praznik u Gori je Đurđevdan. Sve što se može reći za ovo područje je da sve ovim praznikom počinje i završava. Nezavisno od mjesečevog kalendara (alaturka) i onog sunčevog (alafranga) kao i drugim političkim i ideološkim pritiscima naročito nakon 196787, za Gorane, vodič za djelovanje i dalje je ostao narodni tradicionalni kalendar koji se veže sa ovim danom. Ispred Đurđevdana, u Gori, svaki praznik blijedi. Osim naziva, ovdje nismo mogli evidentirati ništa od hrišćanskog učenja i prakticiranja, kao što se dešava sa praznikom u nekoliko regiona u Bugarskoj, gdje je cvjetao bogumilizam.88 Znajući da ovaj praznik nikada nije odbaćen od islamskog klera iako tu nema ničega od islama, vraćamo se prijašnjem objašnjenju naziva “poturi” te “ni musliman ni hrišćanin” od Envera Imamovića.89 Sve nas ovo vodi na misao da bogumilska ideologija, koja propovjeda uspostavljanje direktne veze čovjeka sa Bogom, bez posredništva satana i ikona, podigao je Đurđevdan na nivo glavnog praznika.90 I kod drugih obilježavanja praznika u godini (Stretleto, Krstovden, Mitrovden, Božič, Stretzima, Vodice, Letnici, Antanas, Sultan Nevruz, Blagojec) je veoma teško naći tragove hrišćanstva ili uticaja islama. Još uvijek, osobito među ženama, postoji vjerovanje o snagi magiji. Zabilježili smo veliki broj slučajeva čvrstog ubjeđenja da magija može uzrokovati impotenciju, nedostatak želje za formiranjem porodice, podsticanje bračnih konflikata, zaustavljanje sudbine vjeridbe i ženidbe, promjenu moralnog ponašanja..., i obratno, da se magija razriješava ako se pronađe njen predmet.91 I danas možemo čuti: “Vještice, gatare, u noćima sa mjesečinom, izlaze na gumna gole okrenute leđima jedna drugoj. Među magijskim ritualima stignu da mjesec spuste, izmuzu ga, i nakon toga vrate natrag na nebo.” 92 Prema usmenim predanjima sve do 50 godina prošloga vijeka praktikovali su se rituali za odbranu od epidemijskih bolesti i vatre, poput “odmetujene”94, prijelaz vatre kroz gvozdenog vodeničkog obruča i pijenja magarećeg mlijeka95 ili mahanje sitima96 i dr.97. Vjerovali su da se kuga može vidjeti. U jednom takvom slučaju, zamjesio bi se presni hljeb, inače kuga bi pomiješana sa tijestom napravila veliku štetu.98 Najaktivniji dio narodnog torbeškog mišljenja, nudi nam mnoge primjere dualizma bugumilskog učenja.Prema bogumilima, svijet je istom mjerom stvoren od dobra i zla kojima su uzrok anđeli i đavoli. Bog, prema njihovom vjerovanju ima dva sina: Satana je proivrječio Bogu i napravio je puno zla po zemlji protiv Božije volje. Hrist, sa Božijom dozvolom, uzeo je lica ljudi, ali nije mogao da ponizi njegovog brata, Satanu.99 Konkretnije, uporedo sa dobrim Bogom, koji je stvorio duhovni svijet, postoji i Bog zla koji je stvorio materijalni svijet.100 Ovo učenje, adaptirano od strane bogumila poslije islamizacije može se komentirati kao: “Allah je dobar Bog koji je stvorio duhovni svijet, dok na zemlji vlada Bog zla u kojem su ljudi u stalnim ratovima.” U suštini radi se o protivrječnosti između islamskog pogleda na svijet da je Allah jedan, sa jedne strane, i prihvatanje postojanja svijeta zla, nezavisno od Allaha, sa druge strane. Čovjek je satanin izazov i tame. Satana i tama pokušavaju da čovjeka unište dva polja: sposobnost oplodnje i duhovno savršenstvo, atributi koji neprestano imaju cilj približavanje Bogu. Vjerujući da su smrtnosrt beba, iz imunološkuh razloga101, “ogrejsanica”102, “uborok” (“naoči”)103, vija (“padavica”), ili neplodnost djela satane koji pokušava da zavlada zemljom, oslanjajući se na Boga. Energiju troše za pronalazak metoda i sredstava kako bi pobjegli od zla ili mu protivuriječili.104 Druge pojave bogumilskog mišljenja su predubjeđenja105, tabui106, kultevi107, nekoliko rituala koji su povezani sa smrću108 i bebama109, vjerovanje u kumire110, sposobnost, liječenja mjesta, objekta111 ili atributa odbrane od hamajlija.112 Enver Imamović, kada govori o ostacima bogumilizma kod današnjeg čovjeka u Bosni i Hercegovini, ističe nekoliko karakteristika i ponašanja koji se ne susreću na bilo drugim prostorima: stav prema starima, djeci, žena i dr. Tako, primjećuje se poštovanje i osjećaj za pravdom, strpljivost, razpoloženje za posao, gostoprimstvo, i pažnja prema roditeljima i starijima.113 Ove karakteristike sadržane su i prepoznatljive u svakom torbešu. Bogumili odbacuju simbol krsta, obožavanje ikona i hrišćanske hijerarhije. Iako za ovo možemo malo kazati, tragovi ne nedostaju. Da bi okarakterisali jedan bezvrijedan posao, još uvijek se upotrijebljavaju frazologije: “Pop ka nemaf rabota, krstif kobile. (Pop kada nije imao šta, krstio je kobile)” ili njegov ekvivalent u Podgoru kod Prizrena: “Pop, ka nemaf rabota krstif jariča. (Pop kada nije imao šta, krstio je jariće”. Interesantne su i čestitke: “Na popa oginca i groznica, na tebe zdravje i veselje”114, “Bilo ka bilo, na popa se svilo.” kao i obične frazologije:“Si se učinif ka pop”, psovka “će ti gonim popa i kaluđera” ili riječ sa pežorativnom težinom: “Popište”. Balkanska historiografija bogumilski pokret predstavlja uglavnom kao socijalni pokret, pokretom protiv privatnog vlasništva i eksploatacije, pokušajem povratka u primitivni komunizam, na osnovama sela. 115 Nikako kao religiozni pokret koji ima svoje korijene u određenu filozofiju svijeta sa veoma snažnim socijalnim uticajem više od šest stoljeća. Asketizam i fetišizacija života u siromaštvu vide se kao najsavršeniji put za duhovno uzdignuće. Takav jedan život nije nosio sa sobom nikakvu društvenu ni privatnu opasnost, isto tako i visoki novo organizovanja bogumila.116. Sav posao je postavljen na bogumilskom učenju. Odbacujući kult Svetice (Bogorodice) predstavljajući Hrista kao smrtnog, krst i krštenje kao đavolji posao, diraju u osnove hrišćanstva. Ovo je bio razlog, a ne socijalna priroda, što je ovaj bogumilski pokret navukao sav bijes Rima i Carigrada.117 Kada govorimo o socijalnoj prirodi bogumilskog pokreta interesantno je izvješće koje nam iznosi filozof Ferid Muhić:”..., na moje iznenađenje, našao sam izvore, da su velikaši iz sjeverne Grčke, ono što je ovdje poznato kao Egejska Makedonija, u predjelu Kastorije, Florine, bili u rodbinskim vezama sa nekim bosanskim vlastelama još u XIV vijeku te da su oni imali ovdje zemlje, imanja...”118 Vezano za pomenuto, za Goru, ne možemo reći, ali svakako proganja me molitva: “Sajbijence božence, svakomu dadi, nam pridadi. (O bože, svakome daj, nama pridodaj”) koju je moj babo činio uvijek kada je podizana sofra u našoj kući, u Borju. Isto kao i svjedočenje Ferida Muhića, bogumilizam nije protiv imetka i bogatstva. I toponimi - “Suljovo legalo”, “Čapčevo selo” i drugi mogu se uzeti kao dokaz asketizma.Važno je pomenuti još jednu činjenicu. U Gori uporedo sa imenima Bog, Sajbija, On, Allah, Bože, iako rijeđe, upotrebljavaju se i forme umanjenja.“Božence i sajbijence” kao i za druga konkretna imena neodređenog roda poput: detence, noščence, igličence i dr. Ova forma kao da smanjuje razdaljinu između čovjeka i Boga. Možda se rodila u aktu molitve koju su bogumili mnogo cijenili.119 Ne bi bila potpuna tvrdnja bogumilskog učenja torbeša bez narodnih mitoloških ličnosti. Od njih120 Sotona (Satana)121, Grobnik (Duh)122, Vampir123, Šejtan124, Džebrailj125, Melaika (Melek, anđeo)126, Perija (Đini)127, najmanje do početka ’60 godina, bili su sastavni dio života torbeškog čovjeka. Istraživanja ukazuju da vjerovanje ovih mitoloških ličnosti je blijedo ili potpuno odbaćeno, osim Satane. Još uvijek se vjeruje u postojanje i njegovu uništavajuću moć. Evo još jednog primjera bogumilskog dualizma. U životu torbeša Gore pjesma zauzima posebno mjesto. Sa njom se prati čitav život: rođenje, svadba, smrt, posao, rat... Razdraganost i veselje uzimaju maha, prigušuje se plač, amortizuje bol i olakšava napor, uzdiže duše, hvata magiju, reguliše se ritam i dinamika činjenica, otklanjaju prepreke, postaje veći životni prostor. Prati se iskustvo, linčuje se odstranjivanje i osvećuje sjedinjenje, oživljava se i obnavlja pleme, teče i ne zaustavlja se vrijeme128, ruši se zlo, satana... Izgleda da su ovo imali u vidu stariji, koji su nas savjetovali da pjevamo, u trenucima straha od đavola, džina i sl. U prilog tvrdnji neka nam posluže višezvučne pjesme Zejnepe i Kurto Budale koje se pjevaju od strane djevojaka i žena, u prirodi. U životu katara, jednog od ogranaka bogumila u Evropi, posebno je mjesto zauzimala muzika i pjesma.1293. Likovni tragovi. Nekoliko likovnih tragova koje smo sreli u Gori, iako u malom broju, dokaz su više tezi da etnogeneza torbeša Gore je vezana sa bogumilskim pokretom. Na ovo nas navodi jedno pažljivo upoređenje sa sadržinom koju istraživači zovu bošnjačkim kulturnim krugom, gdje se uključuje i bogumilska umjetnost.1301.Po Bosni i Hercegovini postoji veliki broj bogumilskih spomenika, često isklesanih do savršenstva.131 Ovu umjetničku pojavu koja je doživjela procvat u XII i XIII stoljeću, među motivama koje se koriste su i figure sunca, polumjeseca, zvijezde, rozete i dr.132, koje nalazimo i u Gori. Takve motive zmija, polumjeseca, zvijezda i sunca pronašli smo urezene na posebnom kamenu, ugrađenog u zid kuće, dok rozete na uzglavnicima, uglavnom po selima Borje i Šištavec (vidi figuru br. 1) Edit Durham, govoreći o molitvama ističe:“Sunce i mjesečina koji su obožavani najviše u ovoj vjeri, diraju po svemu sudeći, stari predhrišćanski paganizam slavena.134 Muhamed Hadžijahić kaže da se njime “vežu najstariji tipovi nišana muslimana, rađeni po tradiciji stećaka.135 Bojenje kose, obrva i uljepšavanje lica žena i djevojaka torbeša smatrani su bogougodnim činom. Unutar ove tradicije treba vidjeti ritual k’ne, njen ornamentski i duhovni sadržaj.133 Treba pomenuti i dekorisanje zidova soba mlade i ornamentika tekstila i narodne nošnje. 2.Govoreći o klesanim figurama na spomenicima, Edit Durham ističe nošnju sa fustanelama boraca, naoružanim lukom i strijelom.136 U Gori, tačnije u Borju, do početka ’60 godina je upotrebljavana ovakva nošnja samo za sunetlije, prije sunećenja.Oba slučaja imaju jedan zajednički predbošnjački i predgoranski element, kada bogumili nisu bili otjerani sa makedonskih prostora. U selu Šištavec, 1996. godine, tokom iskopavanja temelja jedne kuće pronađen je prvi konkretni trag iz predislamskog perioda (slika 2). Riječ je o komadu bronzane pločice trouglog oblika, sa osnovicom 9 i visinom 12 cm te izlomljenom i ukrašenom hipotenuzom. Ova pločica na donjoj osnovi ima dvije, dok tri rupe u visini i upućuje na to da je bila dio drugog predmeta u kojem je bila fiksirana ekserima, odnosno klinovima. Paralelno sa stranicama trougla oko tri milimetara u reljefu, u formi pletenice od 1,5 mm, figurira lijepo ukrašeni ram.Unutar njega, u duborezu, izražene su dvije figure: Jedan svještenik sa oreolom na glavi, u lijevoj ruci drži knjigu, dok u desnom pero kojim nešto ispisuje. Ispod sveštenika, u donjem desnom uglu, figurira jarac sa krilom te također veoma izraženim oreolom. Na lijevoj i desnoj strani od sveštenika u visinu glave urezana su po dva znaka čiji sadržaj nismo uspjeli da protumačimo. Pretpostavka da je ova limena pločica bila fiksirana na koricama neke knjige, vodi nas do najranijih tragova crkvene književnosti u Gori, možda i do najveće knjige bogumila “Solomonov ključ”137, koja je kod torbeša čuvala dualizam. Po narodnom shvatanju đavo se najviše čovjeku pojavljuje u obliku jarca. Izjednačeno prisustvo čovjeka i jarca na ploči sa oreolima, dovodi nas do tragova ikonografskog predstavljanja bogumilskog dualizma na ovom području. Najzad, predočavanjem materijalnih dokaza koji govore u prilog tezi da su torbeši, ustvari, posljednji sljedbenici bogumila na Balkanu, prisjetimo se riječi Edit Durham:“Interesantno je koliko je njihovih (bogumilskih) fizičkih sposobnosti moglo da se prenese (drugim pokoljenjima)”138 Kuks, 26. 08. 2003
Literatura i objašnjenja:
1. Sebe Gorani zovu “Našinci” , “Gorani”, istovremeno Ljumjani, Hasjani i drugi osim “Gorani” ih zovu i imenom “Torbesš” zatim “Torbešijom” oblast “Gore” 2. K. Jariček, Istorija Srba,I, n.d,str 53. 3 Angelov, Dimitar, “Bogomilstvoto v’ Blgaria” , Sofija 1962, str. 150. 4. Dr Maliq Osi, “Prizren, drevni grad utvđenja i njegova najneposrednija sela Jablanica i Pousko” Prizren 1996, str. 151. 5 Stojanovski, Aleksandar, Po prašanjeto za protekloto na imeto torbeši i za negovoto prvično spomenuvanje vo pišuvanite izvori, “Istorija, folklor i etnologija na islamiziranite Makedonci”, Skopje 1987, str. 35. 6 Stojanovski, Aleksandar, također, str. 32. 7 Stojanovski, Aleksandar, takoćer. 8 Stojanovski, Aleksandar, također, str. 31. 9 Omer Turhan, Pomaci, njihova prošlost i sadašnjost, “Selam”. Prizren septembar-oktobar 1996 str. 27. 10. Nazif Dokle, “Për Gorën dhe Goranët” Prizren 2002, str. 60. 11. Majkëll Hart. Manesi “100 njerëz më me ndikim në histori” Tetovë 1997. str. 346. Bogomilizmi , “Fjalori enciklopedik shqiptar” Tiranë 1985. str. 107. “Nova enciklopedija u boji” Beograd 1977. str. 222. “Mala enciklopedija” Beograd 1978. str. 216. “Historia e popullit maqaedonas” Shkup 1983, str. 22. “B’lgarska Enciklopedija” Sofija 1999, str. 117. Biljana Đurđević-Stojković, “Vjerske Sekte leksikon”, Narodna knjiga, Alfa 2002. str. 12. 12 Shuteriqi, Dhimitër, Shënime mbi herezinë në Shqipëri, “ Studime historike” 2, Tiranë 1980, f 206. 13 Aleks I Komnin, “B’lgarska Enciklopedija” Sofija 1999, str. 34. 14 Edit Durham. “20 vjet ngatërresa Ballkanike”, Tiranë 1944. str. 126 15 “Histori e popullit Maqedonas” Shkup 1983, str. 23, 46 16 Biljana Đurđević - Stojković, “Vjerske Sekte lekskon”, Narodna knjiga Alfa 2002. str. 55. 17 Shuteriqi, Dhimitër, također. 18 K. Jiriček, također. 19 “Fjalor i gjuhës sotme shqipe” Tiranë 1980, str. 1299. jedno od tumačenja riječi nadimak: Ime koje se daje nekome da bi se rugao prema nekom nedostaku, fizičkom, umnom ili moralnom. 20 Shuteriqi, Dhimitër, također. Sa pomenutim treba reći da u mnogo slučajeva ime torbeš je upotrijebljavano na nivo jednog etnonima, dakle da bi se imenovala jedna etnička grupa različita od albenske ili grupa jedne zajednice koja je dobila jednu posebnu osobenost u poređivanju sa pripaqdnicima druge zajednice. Torbeš Mahmut aga se spominje 1621 godine (Aleksandar Stojanovski citirani članak, str. 32.) Tokom prve polovine XVIII vijeka, ime torbeš spominje se da bi se imenovali stanovnici Gore koji su učestvovali u Esnaf oružara u Prizrenu. (Zija Shkodra, “Qyteti shqiptar gjat rilindjes kombëtare” Tiranë 1984, f 429.) Jedna goranska pjesma ima sljedeće stihove: “Rušit Torbeši i Nezir Čolaki, golema borba prajeha vo Kamen Kolovožečki”. U Kuksu početkom ‘90 godina živjela je porodica Tasima Torbešija porijeklom iz Đakovice. Danas žive u Tirani. U Borju, do kasno, Raif Mehmeti (koji je je nedavno umro) više je bio poznat kao Raif Torbeši. 21 Dimtar Angelov, također. 22 Dr Maliq Osi, također str. 150. 23 Omer Turhan, također, str. 27-28. 24 Dr Maliq Osi, također, str. 151. 25 Stojanovski, Aleksandar, također, str. 31. 26 Alija Đogović, Je li boškački žargon tajni govor bogumila “Selam”. Prizren januar-april 2000 str. 25. 27 Stojanovski, Aleksandar, također, str. 35, 36. 28 Stanovnici Grykë së Çajës, etnografska okolina Ljume. 29 U Ljumi možete ovu osobenost sretnuti i danas: “Tejdrinja - qeni, Bicaj - myzeviri, Tërthorja - asqeri, Gora - poturi, Çaja - pomaki, Topojan - azdraki” 30 “Fjalor sërbokroatisht-shqip” Prishtinë 1974, str. 596. 31 Ejup Mušović, Crnogorski muslimani, “Identitet Bošnjaka - Muslimana”, Beograd 1995, str. 64. 32 Enver Imamović, Bogomilstvo - vjera naših predaka, “Alem” 25. maj 2002, 33 Nazif Dokle, također, str. 61. 34 Nazif Dokle, također, str. 58., Alija Džogović, Neki problemi šarplaninske onomastike. “Selam”, Prizren januar-april 2000 str. 20. 35 Alija Džogović, također, U stihovima jedne folklorne pjesme u Gori stoji: “ – Han’me mlade kad’ne, Ne me zimajte naduša, Juruci će me utepaje - Juruci ni se v’ planina, Da strižet vovna jarina. “ 36 Pulaha, Selami, Krahinat e Sanxhakut të Dukagjinit, “Studime historike”, 3 1973, str. 38 - 39. 37 Noel Malcolm, “Kosova - një histori e shkurtër”Prishtin-Tiranë 2000, str. 22. 38 Maliq Osi, također, str. 142. 39 - Taciani- Apologjet apo heretik. “ Kulla e Rojes” 15 maj 2003. str. 27 Apostol Pavle pred vijećem staraca u Efesu: “Znam da nakon mog bjegstva uči će meću vama vuci koji pritišću i neće vladati nad stadom sa mekim srcem, i od vas će se uzdići ljudi koji će reći iskrivljene stvari da bi privukle za sobom svoje pristalice.” - Edit Durham također. - Maniheizam (vjera III stoljeća), njene pristalice su nazivani jereticima. Ovo je bila religija prirode pomješana sa hrišćanskim i persijskim elementima (Zaratustra) koja se ukorijenila na Balkanskom poluotoku još u vrijeme vladavine Justiniana I. Maniheizam se tada pokrio hrišćanskom formom. 40 Edit Durham, također. 41 Noel Malcolm, također str. 23. 42 Edi Durham, također. “Istorija na makedonskiot narod” , str. 22, 46. Aleks I Komnin, “B’lgarska Enciklopedija” Sofija 1999, str. 34. Biljana Đurđević-Stojković, također. 43 Dhimitër Shuteriqi, također. 44 Biljana Đurđević-Stojković, također, str. 53. 45 Također. 46 Bogomili Enciklopedia sërbe, str. 216. 47 Alija Džogović, Je li boškački žargon tajni govor bogumila “Selam”. Prizren januar-april 2000 str. 25. 48 Bogomilët, “Enciklopedia jugosllave”, također 49 Alija Džogović, također. 50 Biljana Đurđević, također. “Mallkuar heretikët e këqinj, mallkuar babunët, të cilët e quajnë vehten kristijanë rrejshëm, dhe të cilët tallen me fenë tonë të vërtetë, duke lënë nga librat e shenjtë fjalë e transformuar ato në fe të keqe, e të ciltë po shkëputen nga kisha e shenjtëortodokse, dhe të cilët tallen me kryqin e shenjtë e të nderuar, dhe të cilët tallen me ikonat e shenjta dhe nuk u falen atyre. - qofshin të mallkuar.” 51 Izvori i dokumenti iz „Historia e Shqipërisë vëll III”, Tiranë 1962, str. 19. 52 Maliq Osi , također, f, 141. 53 Edit Durham, također (Kostandin Koprnimus, 714. Džon Zimičes I, 969). Edi Durham, također. “Istorija na makedonskiot narod”, str. 22, Aleks I Komnen, “Blgarska Enciklopedija” Sofija 1999, str. 34. Biljana Đurđević-Stojković, također (Aleks Komneni I) 54 “Istorija na makedonskiot narod” također, f 37. (Asen II) Bogomili Enciklopedia sërbe, str. 216. (Stefan Nemanaja) Alija Džogović, također. (Nemanja) Safet Beg Bašagić - Redžepašić “Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine” (od g. 1463-1850. Sarajevo 1900. str. 10 (Stepan Toma Ostojić, Huniadi) Biljana Đurđević - Stojković, također (Stefan Dušan) 55 Majkl Hart. Manesi “100 ljudi sa nejvećim uticajem u historiji” Tetovo 1997. str. 346. Safet Beg Bašagić, također, 56 Majkëll Hart, također. 57 Biljana Đurđević, također, str. 127. 58 Dhimitër Shuteriqi, također. Biljana Đurđević, također. 59 “Istorija na makedonskiot narod” str. 22, 23. Edit Durham, također. Dhimitër Shuteriqi, također. 60 Edit Durham, također. “Istorija na makedonskiot narod” str. 46. Safet Beg Bašagić - Redžepašić, također, str. 8 61 Biljana Đurđević, također str. 127. 62 Safet Beg Bašagić- Redžepašić. str. 8 63 Safet Beg Bašagić- Redžepašić, također str. 19 64 Maliq Osi, također, str.142. 65 Alija Džogović, Je li boškački žargon..... str. 25. 66 Liljana Đurđević-Stojković, također str. 55. 67 Safet Beg Bašagić Redžepašić, također, str. 12. 68 Biljana Đurđević - Stojković, također. 69 Također. 70 Alija Džogović, Je li boškački žargon..... str. 25. 71 Bogomilska knižnina, “B’lgarska Enciklopedija” Sofija 1999, str. 117. Apokrifi, “B’lgarska Enciklopedija” Sofija 1999, str. 57. “Istorija na makedonskiot narod”, također str. 22. 72 Edit Durham, također. Bogomilstvo, “B’lgarska Enciklopedija” Sofija 1999, str. 117. Bogomilizmi, “Fjalori enciklopedik shqiptar” Tiranë 1985. str. 107. etj 73 Aleksandar Matovski, Otporot protiv islamizacijata, “Istorija, folkor i etnologija na islamiziranite makedonci” Skopje 1987, str. 37. “Istorija na makedonskiot narod” također str. 46. Biljana Đurđević-Stojković, također, str. 53, 55. 74 Bogomili. “Mala enciklopedija Jugoslavije” 1978, str. 222 . “Istorija na makedonskiot narod” također str. 22. 75 Enver Imamović, također. 76 Alija Džogović, Je li boškaçki žargon..., također. 77 Biljana Džuređević - Stojković, također 78 Također. – Godine 1349., Car Dušan odlučio kazni one koji propagiraju bogumilizam: Ako je bio vlastela platio bi 100 perpera, ako je bio slobodan seljak 20 perpera I bio bi bičevan. 79 Enver Imamović, također. 80 Maliq Osi, također, str. 149. “Sa dolaskom turskih osmanlija, bogumili su se ugasili kao sekta, ali ne kao doktrina, jer su imali duboke korjene u najsiromašnijim slojevima naroda, posebno po selima koje se nije moglo iskorijeniti ni lako ni brzo. Njihovo učenje živjelo je i dalje, zatim bilo je prisutno ne samo kod individulaca, nego se manifestiralo i u grupama koji su živjeli sve do XIX vijeka.” 81. Biljana Đurđević – Stojković, također, str. 55. 82 Sela Šištejec, Orešek, Crneljevo, Borje u šištevačkoj opštini kao i Zapot, Orgošta, Košarišta, Pakiša, Očikle u zapodskoj opštini Okruga Kuks. 83 Region Gore prostire se istočno od Kuksa, između vrhova Zërzë (1347m), Kačina Glava (2407m), Gemitaš (2204m), Kalabak (2174m), Galaič (2486m) i Koritnik (2397m). Na jugozapadu, zapadu i sjeverozapadu graniči se sa L:jumom, na sjeveroistoku i istoku sa Opoljem i jugoistoku sa Tetovom. Gorska sela u Albaniji su smještena u trouglu vrhova Koritnik-Galaič-Kalabak. 84 Nazif Dokle, također, str. 56. Najstarije džamije u ovom dijelu Gore (Borje, [ištejec) su sagrađene na početku XIX vijeka. 85 1967-1990, komunistički režim u Albaniji zabrano je zakonom pravo na vjerovanje i propagiranje vjere. Zatvorene su ili uništene sve vjerske institucije (džamije, crkve, tekije, medrese, turbeta...) zajedno sa njihovom infrastrukturom. Prognan je, zatvaran i ubijen najbolji dio albanskog klera. Zabranjeno je proslavaljanje tradicionalnih praznika, običaja, ritala, kulta koji su prenošeni vjekovima koji su od strane tadašnjeg režima etiketirani kao zaostale, kao vjerski ostaci koji ometaju stvaranje jednog novog čovjeka stvorenog na temeljima materijalizma, marksizma-lenjinizma i izgradnji socijalističkog društva. Proglasili su da Boga nema i jedini njihov bog na zemlji je bio Enver Hoxha, dok jedino vjerovanje marksističko-lenjinistička ideologija. 86 Biljana Đurđević-Stojković, također, str. 12. 87 Godina kada je zabranjena primjena vjere i proslava vjerskih i tradicionalnih praznika, među kojima i Đurđevdan u Gori. 88 Marta Forsajt, “Slušaj, šterko i dobre zapomni”, Sofija 1996, str. 284. 89 Enver Imamović, citirani artikal. 90 Nazif Dokle, Veliki praznik Borjana, “Kosovski Avaz”, br. 11, 12. Prizren, 27 mart, 5 aprill 2000. 91 “Osmana dupeškogo go vrzale. On so Ramizica bile prvi. Maza, žena negova i kažala vake-vake. Ot ka ga zef, šo će ljegne so nah ne može da i napraj ništo. Ramizica mi kaža. Pa ja i reko, trebe da go vrzalje. Ne ka poljaje postela ot tron, vo kovček eli kroz haljišta da ga najdet vrzanica. Neka ga raspljetet, ne da ga okinet, so češelj neka ga izčešljaje hubavo i tuje tije. Ramizica i rekla Mazi. Ona i muž nejzin, Osman izgledale, ga našlje vrzanica i take naprajlje. I ot toga se otvrzaf i počnaf da ljegina so žena tamam ka muž i žena.” („Osmana dupešeskog su vezali. On je Ramizovici bio prvi rođak. Maza, njegova žena kazala joj ovako-ovako. Od kada ju je uzeo, taman da sa njom legne, ne može joj ništa učiniti. Ramizica mi je rekla. Pa sam joj ja rekao da su ga vezali. Neka pogledaju postelju od trona, u kovčeg ili kroz odjeću da nađu vezani čvor. Neka ga raspletu, ne da ga otkinu, češljom neka ga dobro iščešljaju i tu tije. Ramizica kazala je Mazi. Ona i muž njen, Osman dobro su pretražili, našli vezani čvor i tako uradili. I od tada se odvezao i počeo da spava sa ženom, taman kao muž i žena.”) Prema Ramizu Hodža, rođenog u Borju 1935. godine; Kuks, 03. 08. 2002. godine - Čuli smo da kažu: “Da možem da ti naprajm mađije bi te naprajlla da igraš vo rešeto. (Da mogu da ti napravim magiju, učinila bih te da igraš u rešetu). “Jake magije turaje mesec na zemna. Ka što mi kažualje, dve tri žene će se soblečet ogoljgole, se moljalje i ga turilje mesečina na gumno. I tija što će ga turet će ga mvzet i poslje ga dignalje jope. (Jake magije spuštaju mjesec na zemlju. Kao što su mi kazivali, dvije tri žene bi se skroz gole skinule, molile bi se i spustili mjesečinu na gumno. I one koje je budu spustile izmuzle bi je i ponovo je vratile natrag) Prema Mujesiri Hodža, rođene u Borju 1940; Kuks, 2, 05, 1985. 92 Nazif Dokle, “Jehona homerike në Kukës” Tiranë 1999, str. 34. 94 - “Ka će pane nekua boljka. Da ne vlejze vo selo, sve selo će stane da otmetuje selo (da go metet sve naokolo). Kake selo će frljaje pčenica, kake nadvor pepef i će vikaje: “Vasfijo (bolezu), hajde, te vikaje da te jahnet na crno magare da ideš preko Crno More.” Da spaset ot boljez će gi prohođaje po nat ogin kroz obruč ot kamen vodenički. Da ne gi fati bolez”. (“Kada zavlada neka bolest. Kako ne bi u selo prodrela, seljani stanu i pometu (sve okolo sela). Prema selu baciće pšenicu, van sela pepeo i počeli bi: “Vasfijo (bolesti), hajde, zovu te da te jašu na crnom magarcu da ideš preko Crnog Mora. ”Kako bi se od bolesti spasili prolazili bi preko vatre kroz obruč od vodeničkog kamena. Da ih bolest ne savlada”. Prema Adilji Doklje, neuka, rođena u Borju 1914. godine Kuks, 11. 04. 1977. 95 Nazif Dokle “Jehona ...” također, str. 40. - “Imaše jen bolez vo Borje. Čitavo selo ne sobralje na kamen Dišoski. Ne sobrala Ademica Godžoska. I svi, da ne ne fati bolez, će ne preteraje kroz obruč i poslje će preripame jen ogin i poslje će ni dadet mljeko ot magarica. Ovja bilo okolo trijesta godina. Toga Ljulja ne mi billa još rodena. A na večer će otmetujeme selo da ne vleze bolez. Ka će go fatet 5-6 žene starešine ot Brce sve naokolo jope dur Brce ot ke go zamele. Će metet za nadvor i će vikaje “Vasfijo, hajde natuari, otidohme. Hajde Vasfijo, će te jahneme na crno magare.” („Zavladala je bolest u Borju. Sve nas iz sela okupili su oko Dišovog kamena. Sakupila nas je Ademica Godžoska. I sve nas kako nas ne bi bolest savladala preveli bi nas kroz obruč i poslije bi preskočili jednu vatru i dali bi nam magareće mlijeko. Ovo je bilo tridesetih godina. Tada mi još nije bila rođena Ljulja. A uvečer bi pomeli selo da ne uđe bolest. Kada ga uhvate 5-6 žena starješina iz Brca okolo dok je ne pometu. Meli bi i vikali:“Vasvijo, hajde natovari, odosmo. Hajde Vasvijo, jahnućemo te na crnom magarcu“.) Prema Arzi Koza, 12. decembar 1984. godine, neuka. Rođena u Šištavecu, 1902. godine. 96 Ka će se zapalli nekua kuća eli ka će pane ogin negde, da se branet za ke nego će metet i će mahaje sito. (Kada se zapali neka kuća ili kada padne vatra negdje, u odbrani bi meli prema vatri i mahali sito). Prema Adile Doklje. Rođena u Borju 1914. Kuks, 12. 05. 1980 97 Godina 1953. ostala je zapamćena po nezapamćenoj suši. Na početku ljeta, u džamiji u Borju, gdje su učesvovali i učenici škola, izvršili bi molitve kako bi se spasili od ove prirodne nepogode. Molitva bi bila puna dodola za koje se vjeruje da podstiću kišu. Grupa omladinaca praćena učenicima uz dodole (Dodola u formi čovjeka prošla bi pored svih izvora u selu i onda bi ih vodom pokvasila ponavljajući: “Hojli dadžli. Ćizep dupešik. Minarike driteri“. Kasnije sam tokom mojih istraživanja tradicije saznao da je to bila iskrivljena varijanta albanskih stihova:”Holji, dadjli. Qitna, zot, nji pikë shi. Të na rritet drithi i ri.” (Hojlije, dažlije. Pusti nam, Bože, kap kiše. Da nam poraste nova drhtavica), 98 - Na nekoj den (Ot denoj godišni), ka će viđet čuma (veljet napre ga viđualje) će zameset presne ljeboj, da ne se zamesi čuma vo testo. - Ka će udri čuma ne razmesuale leboj, toko prajlje presni leboj, bakrdan, demek da ne se zamesi čuma. - So blizni voloj crni zaorujet ka će udri čuma negde. Za tija crni voloj gi čuvaje so kimet. Prema Adile Dokle, 30. 05. 1988 - Për trajtën e personifikuar të mortajës flet edhe ballada gollobërdase “Kinisall Mitre da oit” të cilën e kemi regjistruar në Kukës në vitin1988 nga mjeshtri gollobërdas Ahmet Kurti, lindur në Radoeshë të Gollobërdës më 1934. 99 Biljana Đurđević, također. 100 Bogomili “Nova enciklopedija” Beograd 1977 str. 222 101 Fjala është për vdekje të njëpasnjëshme të fëmijve të një çifti duke rrezikuar ndërprerjen e ripërtëritjes së llojit. 102 Sëmundje e rëndë dhe e papritur, paralizë e plotë apo e pjesëshme që besohet se shkaktohet nga shpërfillja, shkelja apo dhunimi i vendeve tabu.. (si prag I shtëpis, bujashkat, mbetjet e ushqimit, buka, varrezat etj 103 Është fjala për marrjen mësysh, për besimin se syri i keq mund të shkatoj vdekjen, sëmundjen apo të ndërprerjen e mbar.ësisë. Besohet se kët atribut e kanë më së shumti sytë jeshil, blu ose të larëm.Objekt i syrit të keq janë subjekte e objekte të bukura, të zhvilluara, të dalluara ,që tërheqin vëmëndjen për arsye të rrethanave të caktuara. 104 - “Ka qe stramuje mllanesta, vishe gllava, vo shinde, besime, naparajene ka kitka, jajce prazno shareno so dve boje, fishek, jen kromit, jen lluk i cveqice niz nih. Sipas Lençe Bashës, lindur më 1964, në Shishtavec. Kukës, 14. 12. 1984. - “Ke stramuje mllanesta, vishe nah, vo shinde, se besi jena kitka naprajena so jajce shareno, jeno parçe ot crepnarka, lluk, kromit. Ovja gi stavaje da ne uboroqet mllanesta.” Sipas Arze Kozës, lindur në Sishtavec më 1898. Kukës,1.XII. 1984. - “Vishe mllanesta, ke stramuje qe obesime jajce shareno, crepnarka, fishek, lluk I drugo.Na Faikova svadba som vidella da stavaje vo mllanestina odaja, ke stramuje, pot popraç kozha presna ot stoka sho billa zakllana za svadba.” Sipas Tunxire Bumës, Borje, 3. 09. 1989. - Ka qe ostane trudna zhena qe staj mallo lluk, rok ot jelen, llozhica ot veshtica, vukojna, kozha ot jazmec, rok ot shkrapja, nishader, konske munistre pllajetne, nekuje furkiçe, da ne ga udret na oqi eli da ga quvaje ot sotona. Ovja se stavaje i na lludo. Sipas Isme Kozës, lindur në Cërnelevë më 1943. Me arsim 8-vjeçar - Razboj go darujet sestre, drugaqe, priateli, mati, braqa I drugi. Daruanice go branet razboj I dejka shto takje ot llosho oko. - Za da ne te zemet naoqi, ka qe se odaleqi çujek shto mozh da te zeme naoqi, po nego qe pluknesh I qe fërlish dve -tri kamençiqa. - Dërgoj so luspe ot jajca se stavaje na tërmke da ne gi oboroçet i vo bahça na pllashillo. Take ne krava stevna eli otelena, . Na butin stavaje lluqec, pariçe, munistra zelena, take I na razboj.. Sipas Lule Memishti. me arsim fillor. lindur në Borje në vitin 1932. Martuar në fshatin Oreshkë. Kukës, 7.01. 1990. - Sharene oqi i zelene pojçe zimaje naoqi. VO ajmalija stavaje solca, lluk, munistre zelene.- Da ne te zemet naoçi, ka qe se odaleqi qujek shto mozhe da te zeme naoçi, po nego qe pluknesh i qe fërlish dve tri kamençiqa. Sipas Gjyle Doklesm Kukës, 2. 11. 1992. - Za naoqi je hubavo ka qe ilezet creshne nove, da okinesh creshne I da gi projdesh na oqi dva - tri puti. Sipas Adile Dokle, 30. 05. 1988 - Da gi çuvaje deca ot lloshi oqi, jena starka, majka deteva qe bërcne ruke po pot sise, pop pot mishke, qe sga staj ruka mugju noge nat piçka. .Ka qe ga izvadi ruka ot mugju noge qe mu ga staj deteu na lice I qe reqe vo sebe tri puti, da ne ga çuje nikoj: “Kolko shto zima ona na oqi, tolko da zemet na oqi.” - Rodilka promeneta sedi senata nad jorgan naguben nat tron, dete eli dejçe pokrijeno so çuparka pri nah. Nad rulqe jena hajmalia golema so pare, lluk, vukojna, noshqe, .- Mllanesti, ka qe zamete qe i gi crapnet mallo kosme ost solluh i qe igi naprajet od nih kitka i qe ga staj na kollsuz da ne ga uboroqet. Kosme trebe da I gi crapne muzh nejxin, novozhena. I na dejçiqa se stava kitka ot kosme, ka qe im preseqet kosme. Sipas Arze kozës, 1,23. 1984. - Zhena shto ne ragja trebe da se provira kroz gërmoj. Ka qe se provre ako ileze nakua zhivotina qe rodi ako ne, ne ragja. - Jenojxi shto ne i tërpet deca, da i tërpet trebe da go rodi vo tepsia. - Zheni shto ne i tërpet deca trebe da zakole jagne. Da izede meso, koske ne panato na zemna da gi zakope negde..- Zheni sho ne i tërpet mallove, ka qe rodi trebe ne këpano da ileze nadvor i da go nazuje dete përf shto qe go strete i da mu predupnet uho na kamen ne mërdnat, zakopan. - Ka ne i tërpet mallove jenojxi zheni qe go këpet vo korito. Na qetiri qushina a qe stajet i qe upalet qetirihnice qetiri sveqe. Svaka qe go nazuje. Kua sveqa qe izgore najzëgjno tija ime që mu ostane da mu se staj datetu eli dejçetu.- Tijam shto ne im tërpile deca qe mamet. Za dete eli dejçe el se rodillo qe kazhet, a ime ne mu go kazhujet. Na jen kamen sho ne mërda, josh ne këpano, qe mu dupnet uho. Kamenov sho ne mërda se vika “zhivec” Ka qe zanosi koshula qe mu ga shijet na kamenov sho go vikaje “zhivec” Sipas Adile Dokles dhe Alime Hoxhës, Kukës, 25 01. 1985 - Da utepash jesh so stapçe i stapçeto da go stajsh vo kolepka ot deca shto ne tërpet, qe zemet da tërpet. Sipas Demir Koza Lindur në Borje më 1939. 22.03. 1984. - Ka se muqi zhena na ragjane, da i se olediçi ragjane, vo Oreshek, i davaje voda na benebreg eli treba da ga preskoçi muzh svoj. Sipas Lule Memishit. lindur në Oreshkë 1935, me arsim fillor. Oreshkë 12.06. 2002. - Noqa zhena trudna qe go turi puas I qe go staj naokollo krevat da se quva ot sotona. Se stava metlla zad vrata zanagore. Po tron se stavaje grebene, a pot gllava noshqe , se ot nih se pllashi sotona. SipasAdile Dokles, Kukës, 5 02. 1983. - Da utepash zmija so stapçe jadejeçi zhaba, da ga otmenish zhabata, stapçeto, posle praj hubavo za tija se bovni ot vija. Sipas Demir Koza, lndur më 1939. 22. 07. 1984. - Ka qe s rodi dete eli dejçe se vari bakrdan. Varejeçi ka qe poqet da go meshaje so strelica qe pujet eli qe reqet: “ Vari, vari bakërdan, daj bozhe josh jeno” Na ovja qas qe go nazujet dete eli dejçe. Na bakërdan se vikaje zhene i deca. Deca jadet odvojeno ot zhene, nase. Ka qe do vërshet, deca meshaje kape vo tepsija da im se rodi jope dete ako se prajf bakërdan za dete, eli dete ako se prajf bakërdan za dejçe. - Ka qe jadet bakërdan, deca, ka qe izedet, tepsia ga omazhujet so kapa nekujemu detetu i tri puti qega zavërtet tepsia da se vërtet deca vo taja kuqa. - Kroz jen den se praj bakërdan. Na bakërdan se vikale komshije i svuje. Bakërdan se varif za nafaka deteva. Na bakërdan zuje (vika) po kuqe jetërva eli zova mllanaestina shto rodilla.Na bakërdan se vikaje i deca. - Bakërdan go varet stare. Dete qe go nazuet na bakërdan. Nekoj qe mu staj jena çuqka cveqe i qe mu go kazhe ime shto mu go reshile stari meshajeqi bakërdan. Na përvo lludo dar se nosif na përglen a na drugete na bakërdan.Sipas Adile Dokle, Kuksë 24. 06. 1988. 105 - Ka qe rodi jena zhena dejçe qe i stajet pot gllava I qe istajet benebreg da rodi drug puti dete. - Duri 6 nedele se gledalla llouza da poqine. Svaki den llouza qe se këpe da i se mllaqet koske. 6 nedele ot - ka qe rodi zhena svaki den tebe da se këpe.- Da ne i se preseqe llouzi mleko ne trebe da dava nishto nikomu sho je nadvorshen. A Da ne gleda svatoj. - Zhena shto nemalla mleko trebe da jade kromit i kësavci kvaseni shto prenoqevale na jene qeshme hubave. Sipas Gjulzade Dokle. 25. 11. 1984. - Zhena trudna ne trebe da jade piperika, qe i bide luto lludo. - Zhena trudna ne trebe da gleda ogin, da ne mu ilizaje mallovomu sho a qe rodi bruke. - Ako se kara trudna zhena qe i bide dejçe, ako traje qe i bide dete. Ako i se spije trudni zheni i je dete, ako ga tera da rabota i je dejçe. - Ka qe jadesh pret zhena trudna eli ka ti posaka jadene zhena trudna trebe da i dadesh. i ostanuje merak I mozhe da go fërli. Za tija ostanaf laf; “ Qe go fërli goliqe’ za lugji shto se prokudni. - Tomua sho ne i daf (ako je tuç qujek) a nejxi (zheni trudni) i ostanallo merak, velet qe mu pushti gllusci i dete qe i ostane lepkavo ( so lepke) - Zhena trudna ne fella da ga preskoçet dete qe i se udavi so popuk sho mu se opkoluje ka juzhe na gërllo. - Zhena sho se muqi mllogo, sho ne mozhe da rodi, da ga prekoçi muzh svoj qe rodi. Sipas Vajde Hajredinit, Borje, 05. 08. 1991 - Ka se muqi zhena na ragjane, da i se olediçi ragjane vo Oreshek i davaje voda na benebreg eli treba da ga preskoçi muzh svoj. - Noqa zhena trudna qe go turi puas i qe go staj naokollo krevat da se quva ot sotona. Se stava metlla zad vrata zanagore. Po tron se stavaje grebene, a pot gllava noshqe , se ot nih se pllashi sotona. Sipas Adile Dokles, Kukës, 5 02. 1983 - Ka qe se rodi dete gledaje koj eli kua qe go digne, takvo qe bide. - Ka qe se rodi dejçe qe go polaje, ako je so dva tifa po nego qe se rodi dete. - Zhena ka qe rodi, duri shes nedele, ne trebe da praqa lugji se qe i izbega mleko. Sipas Verde Ukës, Borje, 12. 04. 1992. - Vo Shishtejec, vo sëbota, na këna, ka qe izilizaje lugji, jena dejka, sho ima oca i matere qe i gi polazi dejki sho qe se muzhi halishta mllanesteçke, qe ga stramujeme i qe ga popujeme. Lena Basha. Lindur në Shishtavec më 1965, me arsim të mesëm. Kukës, 14. 12. 1984. - Turenica ga praqaje so kovgjeci natuarene naopoako, so noge nagore. Ka qe ileze ot ke muzha qe ga otvori i qe ga zatvori vrata 3 puti. Ako ne mozhe da ag zatvori vrata qe fërli tri kamenqiça. Qe fërli jeno kërpqe na put. Sipas Xheve Miftarallarit, Borje, 12. 06. 2003 - Vo glluha doba se stavaje daroj vo kovqek. Trebe da i gi stava muzhko dete (mallovo eli golemo). Përf dar sho se redi, sho se tura vo kovçek trebe da bide bestr. Kroz daroj se sheqer i oriz.- Ka qe se izparti dejka sho se muzhi, trebe da i se operet halishta. - Ka qe dojde llaf za dejka sho ga davaje., ona qe tërne preplet. Dollu pletenice ne gi plete du kraj. Qe pushti quqka kosme na obedve pletenice. - Ka qe i dojde kërpa dejki, ne se plete, qe se naqeshla i take qe gi ostaj kosme pot kërpçe. Qe pollazi bef burmullak. Sipa Tunxire Bumës, 8-9. 09. 1984, ka se muzhilla Biljana. - Da ne te vërzet ka qe vlezesh novozhena trebe da otkluqish jen luq sefte, sho si go kupif zakluqen vo duqan., nov kluq.- Da se otvërzesh, ka qe te vërzet, trebe da idesh na nekoj mos i da dupnish so svërdle nazaqruke. Bajram Memishi, tetor, 1984. - Mllanesti ka qe ga slezet ot kona, qe i fuknet pot duak jeno dete, dete trebe da bide pokrijeno so neshto svetno da ne go pozne i da ne go vigji mllanesta. Mllanesta qe mu dade detetomu neshto, çorape el neshto drugo.- Pret sho da zajde sënce, mllanesti, ke stramuje, qe i oneset jeno dete (mllanesta përf den) i qe i reqe: “Mllanesto otvori oqi” Ona qe gi otvori i qe mu dade neshto detetomu. - Mllanesti, përf noq, trebe da i ga postele postela jeno dete. - Ka qe dojdet svatoj gi fërcaje so voda i so stratorec.Sipas Adile Dokles, lindur më 1913. Kukës, 20, 01. 19985. Analfabete. - Mllanesta trebe da skërshi put, demek ne trebe da projde na tija putoj, ke proshle svatoj. Ka qe vleze vo sinor muzhof, na përva voda trebe da fërli jeno pare. Sipas Ismail Kozës, lindur në Borje 1943. Kukës, 10, 08. 1987. - Ka qe svërshi navivane, dejka (shto qe tkaje, dadenica) qe go zeme vratillo na ramo i qe zeme da tërqa za doma, a zhene sho se tuje qe ga gaxhaje so llopke , so bsje eli so drugo da hita pojqe, da ide da izotka pobërgo. - Ka qe se svërshi tkajene, ka qe go preseqet tija sho se tkallo, tuje dejka shpo tkalla ne trebe da sedi da gleda., da ne i se seçet svatoj, ka qe se muzhi. Sipas Hazbije Aledinit, Kukës, 04. 10. 1988. - Ka se raduje ogin, qe ti dojde nekoj. Se veli: “za hair nekoj qe ni doje.”- Lludo ka qe mete nas aksham, nekoj qe dojde. - Ka qe zabrajsh llozhica na sofra, ka qe dignesh sofra, nekoj qe ti dojde. - Ka qe peqesh so vërnik, kolko zhara qe se podubet, tolko musafiri qe ti dojdet. - Ka se sllushaje kokoshje, qe dojde nekoj. - Ako preskoçi konopec muzh trudna zhena, juzhe eli vërfka, lludo sho qe rodi qe i se udavi se popuk na shiha mu se vërti.- Ka qe sijesh da ostajsh ne dosijano, ima da te najde neshto llosho. - Decam na zaranke, na aksham, ne davaj lep, qe ti umre mati.- Zërno sho kurtulisuje ot sito, je hubavo da mu go dadesh tomua shto mu se faqa moçalka. - Ka qe umre stareshina, za jena godina piliqa da ne pilish, seme da ne davash, da ne vapcujesh.- Ne biduje da brojsh xvezde se qe ti ilezet bradajce. - Zhar ka qe se izdubi nanoge, nekoj zhar dlëg, ka qe klladesh ogin, nekoj qe ti dojde.- Kuçe ka uviva sproti nekua kuqa, vo taja kuqa nekoj qe umre. - Sme zabrajle llozhica pot tavolina, qe ni dojde nekoj. - Ako se prozevash sproti sofra, shejtan ti go jade jadene. - Kon i kuqe da te prokëvnet je mllogo llosho i ne mozh da vigjish hair..- Ne biduje da se shishash voçke ka se razvivaje, qe obelesh bërgo. - Ne biduje da quvash qift petli vo kuqa. - Ka qe ti pane lep ot usta, dushman ti go zestr. Zemigo ot zeman, ne obrishen, odma da go stajsh vo usta. Sipas Arze Kozës, vjeç 86. Kukës, 4. 12. 1984. - Ako vigjish vo son so dërva, qe ima mreshka. Ako ti ge ostaj vo kuqa qe bide mrezhka vo kuqa, ako gi zeme nadvor, mrezhka qe bide vo komshije. - Kvas ne se dava se: ne se mëti mleko. Stoka qe sekne mleko. Mleko se praj qambur (= ka urda.) i udara dusha. - Ako projdesh po pot zhelka, qe se naprajsh dejçe. - Ka ne mu se pali ogin muzhu, ne voli zhene. - Ka ne i se pali ogin zheni , ne i se raduale ka se rodilla, zashto billo dejçe. - Ka qe jadesh ako ti pane reza ot tepsia pret tebe, imash da muzhish, da davash eli - Ka qe ti ileze mërtva këna (ka pocërnuje përs mallo pot kozha) nekoj qe umre. Ako ga setish vo kuqa svua, nekoj qe umre ot kuqa. Ako go setish nadvor, ot kuqa , qe umre nekoj shto ne je ot kuqa. - Ka qe se okine zvezda velet “Se omuzhi jena zvezda.” - Dejka ne biduje da zeme kokoshka I metlla ot rodnina, qe i se rgjaje dejçiqa. - Krava ka ne voduje jeno dve-tri godine qe I turaje vo ushi kovqegjiqa. Starke ka qe pletvime nive qe gi trazhime i qe gi bereme. - Ka qe ti ileze mërtva koska, da ti ozdrave trebe da ti ga lizhne posmërtniçe. - Ne biduje da pijet dvajca odjeniosh se jeden pije voda, jeden kërstr. - Ako sedish so jen çorap obijen, so jen sobujen, qe ti umre zhena. Sipas Adile Dokles, lindur në Borje në vitin 1914 dhe Gjyle Dokles, lindur në vitin 1949. Kukës, 07. 09.1990 106Nefella je: - Da menash llozhica se qe menash zhena. - Da peskoçish zhice. Ako gi preskoçi dete , qe mu seqe moçalka, ako je dejçe, ne mu je hubavo za zdravje. - Da brojsh zvezde, qe ti ilezet bradajce.- Da se gledash vo ogliallo, qe mërdnesh ot um. - Da ga izposhtish pollojna gllava i polljna da ga ostajsh, se qe ga kësaj kuçiqa taja shto se poshti.- Da quvash qifti petli vo kuqa. - Da utepash sërna ( drenushë) Ona go gleda sence pravo izhella.- Da shukash vo kuqa. Stoka seknuje mleko.- Da obliqash neshto izgoreno halishte se se beret tujbejarebi. - Da se gledash vo voda. - Da se gledash vo ogliallo. - Da fërlish smetishte po ikindija. -Da rabotash vo petok. - Da gazish trohe.- Da fërlish troha.- Da gaznesh troha. - Da udrish zhena so strelica, so mahalka eli so vreteno, ka qe ragja qe se muqi i qe ragja sve dejçiça.- Da sedish na parak na aksham. - Da sedish pot streha na aksham. - Da obesish halishta so gllava nadollu. - Da cepish dërva na aksham. - Da gazish debunke. - Da pletesh eli shijesh na aksham. - Da peresh vo tornik i vo petok. - Da se preskoçi trudna, osobito muzh.- Da ne menujesh llozhica ka jadesh, se qe menash zhena. Sipas Gjyle Dokles, Isme Kozës, Lule Memihit, Kukës, 27. 04. 2003. 107 Kulti i gjarprit: - Ima zmija shto leta so krilla. - Svaka kuça ima zmija kuçna. Ona je hubava ne kësa. Ne trebe da ga bërcnesh..- Ako utepash kuqnogo smoka, qe ti ileze kuqen qujek.- Ot trave shto se berete na “travke” se i “zmijin lluk” i “zmijin kromit” - Da utepash zmija so stapçe jadejeçi zhaba, da ga otmenish zhabata, stapçeto, posle praj hubavo za tija se bovni ot vija. Sipas Demir Koza, lndur më 1939. 22. 07. 1984. dhe Arze Kozës, Borje., 2 08. 1981. Kulti i ujit. - Jena dejka so volloj i so sve narede ot orane se udavilla ot burra golema vo Vli Dostr.. Tuje ke se utepalla ima jen kamen. Go vikaje “Kërvav kamen”. Ka vërne dosh, ke se utepalla dejkata velet pishti. Veli Dof je kanlia. Kanlia = demek mesto go tera da bide neshto llosho tuje. Na tija mesto i Sinan se utepastr. - Vo Veli Dof, vo Çopur se këpale zhene i dejke bovne, sho ne ragjaje. A deca sho nemozhet qe ima nasipet voda ot Veli Dof qe gi këpet. Duri docna idale da se këpet dejke shishtejeçke zhene i qe ostajet jajca varene, da gi zeme koj qe projde.- Zhene shto nemale mleko, ot veqer qe stajet jeno parqe lep na qeshmiqe, na Kërs, da se nakvasi i utre da go izedet. Adile Dokle, 1912. - Putnicam, koshulla , sho turale toja den shto qe tërnet za na put qe im gaoperet so studena voda. Sipas Adile Dokles, 5. 05. 1983 Kulti i sopatës: - Ka sme tërnale za na asker, nana ramojca, preperqilla pret park jena sekira. Posle ga nakvasi so xhugum i posle ne ostaj da preskoqime prak i sekira nakvasena. Sipas Sabahudin dokles, lindur më 1942. Ingjinier. Kukës, 11, 12. 1984. - Ka prqçaje askeri eli putnici, qe preskoqet sekira nakvasena so seçillo za nagore. Sipas Adile Dokles, 5. 05. 1983 Kulti i hithrës. - Përve koprive, ka qe se varet, se davaje decam so noshqe tri puti i sve tri puti se veli: “ Bismilahe Rahman i rahim, na popa ognica i groznica, na tebe zdravje I vesele.” Sipas - Na star mesec se zajadujet koprive. Ako grije meseqina na veqer, trebe da gi zajadesh na veqer. Ako grije meseqina na sbah, se zajadujet na ruqek.
- Deca i se izpravaje vake koprivi: “Koprivice, sestrice. Nemoj mene , da me parish. Mati mi je trudna, Za tebe je tuzhna.” Kulti i Hënës. - Vo pesna “Mello, mello, Zeburjançee” se puje: Xvezda denica, vo skut mi panalla, apa meseqina skut mi nasipalla. - vo druga: Bllaze sëncu i mesecu, shto se çesto potmlladujet. - Ka shto som qulla, tri zhene, vo glluha doba, se slekle , ilezle na gumno (na gumno Vejselovo), se molale i ga turile na zemna meseqina. Ka kuknallo petle sam se dignalla nagore. Sipas Simbe Kares,80 vjeçe. Borje, 29. 03. 1985.Đ - Na star mesec se zajadujet koprive. Ako grije meseqina na veqer, trebe da gi zajadesh na veqer. Ako grije meseqina na sbah, se zajadujet na ruqek. Ka qe se nasipe mesec, je hubavo da snujesh, da poqnesh druge rabote. - Je hubavo dete da zanosi na kërnetica.- Ka qe se uqii golem mesec, ka qe mu vlezet mesecu svetilla, tijam shto gi boli neshto im iliza hastallak namegdan. - Hënën në Gorë e emërtojnë dhe Dedo (personifikim) dhe për t’i qetësuar I drejtohen. (Dedo-oo, a si videf babeta?). Kulti i flokëve - Pile da ti napraj gnezdo so kosme qe te boli gllava i ne mozh da najdesh ilaç. - Da çujet dusha ot kosme melajke, 40 dena ne vlizje vo kuqa, melajke vlizaje svaki den na aksham vo kuqa.- Da ti çuje trudna zhena dusha ot kosme ke ti gi goret , sve kosme qe ti popanet.- Kosme gi zakopujet vo zid eli vo gjubre. Vo kasaba gi goret poshto nemaje kede da gi zakopet. - Na kërnetica mu se zmimaje detetu kosme. SipasSimbe Kares, 80 vjeçe. Borje, 29. 03. 1985.- Kulti i fshesës. - Lupanu mu naprajlla magjije Lupanica i doshof na metlla jahnat, ka na kona ot Bosno, ke bif na gurbet.. SipasSimbe Kares, 80 vjeçe. Borje, 29. 03. 1985.- Kulti i vezës, i shelgut, i bukës etj 108 - Vo Shishtejec go redet xhenaze. Tuxhi lugji go redet, znëjet pojqe se ne im se mesha kërstr. Seve qe go prashaje a go ozdravello tija shto go bolallo, posle qe mu kazhujet za zhivi I za mërtvi. Hajrizica, 59 godine ot Shishtejec. 14. 02. 1982. - Ka qe i umre përvo lludo zheni ( mllanesti) Ot ka qe se zakope, qe se napromeni i qe pollazi neshto. Toja noq qe ide ke roda. Qe noqeva. Utreto qe se vrati doma josh ne ogriano sënce. Sipas Alime Hoxhësa, vjeç 67 nga Borja. Kukës, 30. 04. 1984. - Kur lind fëmija i parë dhe vdes, nusja vesh roba të reja të paveshura fare. Shkon te prindrit. E lyen gjirin me diçka të idhëtë fare. Të nesërmen, heret , kthehet në shtëpi. Në se I ka prindrit larg, patjetër atë natë duhet të dalë nga shtëpija. Shkon diku në fshat te të afërmit e saj në se ka ose te të burrit të saj. Sipas Xhemal Toçillës, mësues. Novosejë, 13. 09. 1987. - Kërpçe sho vërzujet usta gjenazetu, je hubavo da go quvash i da go dadesh nekujemu sho ima gjuq. Da im se vërze usta tujam shto te sudet.. Halime Hoxha. Lindur më 1918. Analfabete. Kukës, 2.o. 1984. 109 - Ka qe ide vo rodnina llouza, ako i zhella lludo qe go fuknet vo noqfi tri puti qe go zatvoret i qe go otvoret i qe tërnet za kuqa muzhova. I svaka vrata qe ga zatvoret bërgo da ostane huj vo rodnina. - Josh ne rodeno lludo, dete eli dejçe billo, 6 nedele vo llatica sme go zavivale. Josh ne rodeno I mu se gotvile: vërfka, llozhniqe, pekrivaç, 2 pelene I jeno kërpçe.Mati çerkina posle ot rodene tkalla pekrivaç, pelene, llozhniçe i qe i dade çerki çorape i koshula eli svekru i svekërvi i drugim. - Lludo trebe da se zarani na metlla i na llopata. Na llopata qe mu stajsh jadene, qe mu go priblizhesh ke ustiqeso metlla qe mu go gjornesh. Vake se zaranuje da ne pribira, da jade sveshto. - Lludo ka ne zbori, trebe da mu zemesh vo vodenica brashence sho iliza ot kamen vodeniçki i da mu go turish vo jadene. Eli da zemesh jen kësaj lep ot torba cigankina, da go udrish tri puti na stap nejxin i da mu go dadesh vo jadene. Sipas Verde Ukës, vjeç 55. Borje, 13 qërshor. 1981. - Përglen se prajf duri treqa nedela. Llouza qe stane qe ide na voda so jeno dete ot kuqa i so svekërva. Qe opere çorape muzhke, qe fërcne voda vo gërgji , na noge za mleko da ima. Ka qe se vratet qe zastavaje lludo vo kolepka. Dete sho billo so nah na voda qe go zakoleba so gës da ne zhella. Mati rulekova qe mu dade pare detetomu. Jope lludo qe go stajet vo tron I llouza qe legne pri nego promeneta. Lludo se pokrivallo so çuparka. - Ka ne hodi lludo qe soberesh treske ot tri bunishta I qe go navezhet lludo. I qe go hodet dvehnice za ruke duri prak. Na prak qe gi crapnet treskete so sekira, qe projde dete preko nih i qe gi izgoret, da mu projde strah, da mu se seqe bastret.- Shto ne zbori lludo, qe stajet lep na klopotalanke (trepetarke) i qe mu go dadet da go izede da zazbori. - Ka qe im tërnesh zëp decam mallovem, da go stajsh vo lep i da go fërlish kuçetu i qe reqesh: “Na kuqe kosken, na mene zllaten.” da ne go bolet zëbi. - Detetu, da mu tërnet huj, go shishaje. Sipas Adile Dokles 29. 01. 1982. 110 Edhe sot është shumë I përhapur besim te parashikimi me anë fallit që zakonisht e ushtrojnë gratë gabele. . 111 Varre të zakonshëm të quajtur të mirë, tyrbe, shehlerë, kisha etj të cilat vizitohen nga mijra peligrin hallexhi. 112 Shkrmi i hajmalive për shqetësime nga më të ndryshme deri te mbarvajtja e bagëtive , është shumë i përhapur. 113 Enver Imamoviq, također. 114 - Përve koprive, ka qe se varet, se davaje decam so noshqe tri puti i sve tri puti se veli: “ Bismilahe Rahman i rahim, na popa ognica i groznica, na tebe zdravje i vesele.” Sipas Gjyle Dokles lindur në Borje më1949, me arsim 7 vjeçar. Kukës, 23. IV. 1987. 115 “Istorija na makedonskiot narod” , također, str. 22. 32. “Fjalori Enciklopedik shqiptar” također..Maliq Osi, također. . 116. Sakib Gjylabiq, “Ot Spahe do Alije”, Sarajevo 1994, str. 11. 117 Kështu emrohej Stambolli nga popujt sllavë. 118 . Ferid Muhiq, Ballkan je josh najjaçi momenat Evrope, “Alem” 28 juni 2003, str. 12. 119 Biljana Đorđević - Stojković. također, str. 58. 120 Đavol, (šejtan, takvujet, tujbejarebi) Samovilla, Grobnik, Vampir , Pečmuž-lakobrada Egjugj, Megjugj, Veshtica , Veshter, Sotona, Azhderhana, Azhder Div, Halludija, Melajka Xhin, Perija , Senka, Gjebrail, Kërkler I drë 121 Sipas mendësisë popullore Satanai është i ndryshëm nga djalli. I paraqitet dhe e mundon njeriun në ëndërr. Preferon gratë me barrë. Marr pamje të ndryshme (qen, boa, shqiponjë, gjarpër etj) Ka frikë nga thika ose gjëra të tjera të mgjashme si gërshër, kërhanë leshi. Për këtë arsye në çdo shtrat, kryesisht bashkëshortor, në jastëk, gjat natës, viheshin gërshanët. Edhe rrhehoj krevati me një brez. 122 Prema narodnom vjerovanju: Grobnik je mrtav čovjek koji noću ustaje iz groba te koji šeta po mjestima gdje je živio. Prikazuje se ljudima sa kojima se susretao dok je bio živ. Može imati seksualni odnos sa živom ženom. Od tog odnosa se rađa Vampir, sin duha. Izaziva epidemiju i naduvavanje stoke. Boji se katrana i ljekovite biljke “pršljen”. Kako bi se odbranila kuća ofarba se katranom ili okači pršljen na vratima. Ili oboje. Duh može vidjeti samo sin vampira. Kada se desi pucanje stoke onda se identifikuje djete kao vampir. Na mjesto događaja ljudi vide krv, koji označava da je vampir ubijen. Tako se uništava uzrok pucanja stoke. 123 Dijete rođeno seksualnim odnosom đavola i žene. 124 Vjeruje se da se nikada ne odvaja od čovjeka. Podstiće ga, stimuliše ga na neprestano činjenje grijeha. Vjeruje se da se čovjeku prikazuje u obliku jarca. I dan danas, ima ljudi koji se kunu da su vidjeli takve stvari, naročto u noćima kada je pun mjesec. Đavo postaje nemoćan nakon prvih pjetlovih pjesama. 125 Anđeo koji uzima duše ljudima. 126 Meleki ili anđeli upućuju čovjeka na dobra djela. Vjeruje se da oni čuvaju kuće, djecu, porodičnu ljubav. 127 Vjeruje se da džini imaju apsolutnu vlast nad ljudima. U Gori se pominju mnogi slučajevi naročito među udatim ili mladim ženama koje su perije uzele u snu i odvele u skrivena mjesta, gdje su kasnije i nađeni. Pjesma prvih pjetlova perije i đavole obesnažuje. 128 Nazif Dokle, “Iz goranske narodne proze” Prizren 2003, str. 7. 129 Biljana Đurđević - Stojković, također, str. 127. 130 Mehmed Slezović, Likovna umjetnost u okvirima bošnjačkog kulturnog kruga, “Identitet Bošnjaka-Muslimana” Beograd 1995, str. 155. 131 Edi Durham, također. 132 Mehmed Slezović, također, str. 150. 134 Edi Durham, također. 135 Dr. Muhamed Hadžijahić, “Od tradicije do identiteta” Zagreb 1900. str. 90-91. 133 U Gori mlade šaraju mastilom: Zapaliće karanfil ili brezovu metlu. Nad plamenom bi stavili sjekiru. Čad koji se nahvata na sjekiri se kasnije toči i spravlja mastilo. - Kanosali bi mladu (našarili bi je), kasnije bi sve kanarice i sebi išarale ruke. - Mlade šaraju po obrazima: kružnicu na bradi; zvijezdicu, na čelo hajmalije. U Šištevacu šarali su ruke i noge. - Sevab je bilo da se farbaju. U Zapodu i Pakiši boju za kanu spremaju kao i u Borju. Kada mladu kanosaju to urade i svima - Kada stavljaju kanu djevojci koja se udaje pjevaju:
“Sivni topoj na more pucaje Lepi Ajši k’na postavame. K’n devojko, k’na ti stavame. Ovoj k’na ot babeta te dvoji. Telj devojko, teljoj ti puštame, Ovoj teljoj, ot matere te dvojet. Boj devojko, boja ti stavame, Ovoj boja, ot braća te dvoji“. (Prema Gvajdi Hajredini, Kuks 29. 04. 2003) 136 Edit Durham, također: “Sunce, mjesec i krst nalazimo kao simbole dok borce sa haljinama naoružanim lukom, strijelom i mačem navode nas na izgled srednjevjekovnih vitezova.” 137 Biljana Đurđević - Stojković, također, str 17. 138 Edit Durham, također.