NASELJA U GORI U SREDNJOVEKOVNIM DOKUMENTIMA-deo doktorske disertacije Prof. Sadika Idrizija prenosimo deo vezan za toponimiju i pojavu naselja i sela kroz analizu srednjovekovnih dokumenata.
Sarplajna
SADIK IDRIZI
IMENA NASELJA GORE U SREDNJOVJEKOVNIM DOKUMENTIMA
(Izvod iz Doktorske disertacije)
Imena mnogih sela Gore se pominju u srednjovjekovnim dokumentima. Neka su podudarna sa današnjim, dok se druga razlikuju zbog jezičkih promjena koje su se dogodile kroz historiju. U turskim dokumentima su moguća i pisarska prilagođavanja.
U Hrisovulji manastira Svetih Arhangela kod Prizrena iz 1348. godine pominju se imena sljedećih naselja u Gori: Orčuša (Or~üša),Radeša sa zaseokom Radešicom (Radeša i sî zaselkomî Radešicom), Lještane (L}štani), Zapod (Þapogóni), Rapča (Vrab~a), Gornji i Dovnji Krstec (Oba Krstîca), Zlipotok (Zli Potok¢), Brod (Brod), Dikance (Drougi Brod¢ s popovi Dikanovik¥ i sî zaselkomî Grîmlóni), Globočica (Glîbo~ica), Kruševo (niz rekou Krouševîskou), Vraništa (Vranikö), Pakiša(Pakiša), Košarište (Košari≤i), Borje († Borîskoga Poló), Jelence (selomî Ölencemî)[1]. Selo sa imenomJelence danas ne postoji na području Gore, ali se, prema međama koje su mu određene u hrisovulji, vjerovatnonalazilo u blizini današnjeg sela Baćka, ili je čaki ime današnjeg sela Baćka, jer se selo sa ovim imenom ne javlja u dokumentima srednjega vijeka. Zaselak Grmljani se vjerovatno nalazio na prostoru iznad današnjeg sela Dikance. I sadašnje selo Mlike se ne javlja pod tim imenom. Moždase krije u imenu Mil~eva košari≤a ili pak utoponimu Mlake.
Ime sela Šišteec se pominje u povelji cara Dušana pod imenom sištevîc. S. Mišić navodi da je car Dušan „manastiru dao polovinu sela Sištevca i zaselak Orašak kod Crnoljeva“[2]. Mišić, takođe, navodi da je „Sištevac selo u Gori koje danas ne postoji, a Orašak jezaseok Crnoljeve severoistočno od Prizrena“.[3] Istina je da selo Šišteec (Šištejec) danas postoji kao opštinski centari najveće je selo u albanskom dijelu Gore. Takođe postoje i sela Orešek i Crnoljevo[4].
U Turskom poreskom popisu iz 1452/55. godine pominje se Nahija Gora. Prema Pešikanu[5] pominju se sela Orčušta, Šištevica, Leštan, Crnaljev, Košarišt, Pakiš, Zapot ili Zapod, Krstas, Rabča, Zlopotok, Ljubović (sadašnje Ljubošta, Ljuboišta), Dikanica. Pešikan imena goranskih selau Albaniji navodi prema albanskom izgovoru što upućuje na izvor iz kojega bi mogao preuzeti materijal.
I u kasnijim osmanskim defterima pominje se većina goranskih naselja. Donosimo pregled naselja koja se pominju u dokumentima od XIV do XVI vijeka: Brod. – U pisanim dokumentima prvi put se pominje 1348. godine u Hrisovulji Manastira Sv. Arhangela kod Prizrena. U Rumelijskom Defteru iz 1451-1452. godine pominje se kao naselje Brut - Brod sa 50 kuća. Dok seu popisu iz 1455. godine pominje sa istim imenom sa 50 kuća. Kao naselje Prud – Brod pominje se u Muhasebe-i Vilahet-i Rum-ili Defteri, Prizrenski Sandžak 1530. godine. U opširnom popisu br. 368. Prizrenskog Sandžaka ovo naselje je bilo veoma veliko i sastojalo se od ovih mahala: Radosav sa 8 kuća i 1 bećarom, Bojovik sa 5 kuća i jednim bećarom, Gurašev sa 8 kuća i 1 bećarom, Bileč Bogdan bez kuća, Drajča sa 12 kuća i 2 bećara, Ratko Dobromira sa 8 kuća i 7 bećara, Radonik sa 4 kuća i 4 bećara, Rajkovik sa 10 kuća i 5 bećara, Bardonik sa 6 kuća i 5 bećara, Đonović sa 9 kuća i 4 bećara, Ćerovik sa 7 kuća i 5 bećara, Urilovik sa 10 kuća i 4 bećara, Alagan 4 kuće i 3 bećara i Rubanovik sa 6 kuća i 1 udovicom.[6]
Dikance. – Pominje se u Svetoarhangelskoj hrisovulji kao Drugi Brod, sa mahalom Grmljani. U Rumelijskom osmanskom Defteru iz 1451-52. godineregistrovano je pod imenom Dikanica i imalo je 15 kuća. Kao naselje registrovano je i u Defteru iz 1530. godine kao Dikanča i imalo je 44 kuće. Globočica. – Pominje se u Svetoarghangelskoj hrisovulji iz 1348. godine. U Osmanskom Defteru iz 1451-52. pominje kao Lbočic, dok se u Defteru iz 1455. godine pominje kaoGlobočica iimala je samo jednu kuću. U Rumelijskom osmanskom Defteru iz 1530. godine pominje se pod imenom Globočica i imala je 29 kuća i 13 bećara. Krstec. – Pominje se u Svetoarhangelskoj hrisovulji 1348. godine pod imenom Oba Krstca. U osmanskom Rumelijskom Defteru iz 1451-52. godine pominje se pod imenomKrstas sa 7 kuća. U Rumelijskom osmanskom Defteru iz 1530. godinepominje se pod imenom Kristič, dok se u detaljnom popisu iz iste godine pominje pod imenom Kristinc i imao je 36 kuća i 3 bećara. Kruševo. –Pominje se u Svetoarhangelskoj hrisovulji kao granično mjesto sa Brodom. U Rumelijskom Defteru iz 1451-52. godine pominje se kao Kruševo gdje se pominje i nosilac familije, izvjesni Spanko. U Defteru iz 1530. godine pominje se pod imenom Krušova i imalo je 40 kuća i 9 bećara. Kukaljane. – U osmanskom Defteru iz 1530. godine pominje se kao Kukoljan i imalo je 34 kuće. Lještane. – Pominje se u Svetoarhangelskoj hrisovulji iz 1348. godine. U osmanskom Rumelijskom Defteru iz 1451-52 pominje se kao naselje Leštane sa 5 kuća. U osmanskom Defteru iz 1530. godine pominje se kao Leštan sa 24 kuće, 1 musliman i 1 udovica. Ljubošta. – Pominje se u osmanskom Defteru iz 1451-52. godine pod imenom „Lbooić“ sa 7 kuća, doku Defteru iz 1455. godine ima 13 kuća. U Defteru iz 1530 godine registrovano je kao naselje Li(e)povic sa 28 kuća, 1 musliman. Mljike. – Pominje se u Svetoarhangelskoj hriovulji iz 1348. godine kao Milčinakošarišta. U Defteru iz 1530. godine pominje se pod imenom Mlika sa 9 kuća i 4 muslimana. Orčuša. – Pominje se kao „općina Orčušta“ u Svetoarhangelskoj hrisovulji. U Defteru iz 1451-52. godine pominje se pod imenom Arđosta sa 3 kuće, dok se u Defteru iz 1455. godine pominje sa 6 kuća. U Defteru iz 1530. godine pominje se kao selo Orčuša. Radeša. – Pominje se u Svetoarhangelskoj hrisovulji iz 1348. godinesa zaseokom Radešnicom. U Defteru iz 1452-55. pominje se kao naselje sa 13 kuća. U Defteru iz 1530. godine pominje se kao Gornja i Dolna Radeša. Gornja Radeša sa 37 kuća i Dolna Radeša sa 16 kuća, 3 bećara, 1 musliman. Rapča. – Pominje se Dečanskoj hrisovulji iz 1327. godine pod imenom Vrabča. Pominje se i Svetoarhangelskoj hrisovulji iz 1348. godine. U Defteru iz 1451-52. godine pominje sepod imenom Rapč sa 9 kuća. U Defteru iz 1530. godine pominje se pod imenom Rapča. Resteljica. – Pominje se u Defteru iz 1530. godine pod imenom Hresteliče. Dragaš. – U Defteru iz 1530. godine pominje se kao Drago(i)ština. (Jastrebov pominje oko 1870. godine Krakoštu sa 20 kuća i Dragaš sa 30 kuća.) Vraništa. – Pominje se u Svetoarhangelskoj hrisovulji iz 1348. godine. U Defteru iz 1530. godine pominje se pod imenom Ivrani. U salnamama iz 1893. godine javlja se pod imenom Ivraništa. Zljipotok. – Pominje se u Svetoarhangelskoj hrisovulji iz 1348. godine. U Defteru iz 1451-52. godinepominje se kao Zlopotok sa 11 kuća, dok se u Defteru iz 1455. godine pominje pod istim imenom sa 10 kuća. U Defteru iz 1530. godine pominje se pod imenom Izli-Potok i imao je 45 kuća i 1 baštinu. Šišteec. – Pominje se u Svetoarhangelskoj hrisovulji iz 1348. godine kao Sištevc. U Defteru iz 1452-55. godine pominje se kao Šištevica. Pominje se u Defteru iz 1530. godine pod imenom Šištofc sa 70 kuća Crnjeljevo. – Pominje se u Svetoarhangelskoj hrisovulji iz 1348. godine. UDefteru iz 1452-55. godine pominje se kao Crnaljev. U Defteru iz 1530. godine pominje se kao Črnaljeva sa 12 kuća i 2 bećara. Zapod. – U Svetoarhangelskoj hrisovulji se pominje kao selo Zapođani. U Defteru iz 1452-55. godine pominje se kao selo Zapod. U Defteru iz 1530. godine pominje se pod imenom Zabut sa 22 kuće, 2 muslimana. Košarišta. – Pominje se u Svetoarhangelskoj hrisovulji iz 1348. godine pod imenom Košarišti. U osmanskom Defteru iz 1452-55. godine pominje se kao Košarišt. UDefteru iz 1530. godine pominje se kao Košarišta sa 13 kuća i 3 bećara. Orgosta. – Pominje se u Defteru iz 1530. godine pod imenom Urgošta (Orgošta) sa 23 kuće i 3 bećara. Pakiša. – Pominje se u Svetoarhangelskoj hrisovulji iz 1348. godine sa imenom Pakiša. Sa imenom Pakiš pominje se i u Defteru iz 1452-55. godine. Ostala naselja koja se pominju u Defteru iz 1530. godine: Určikli(danas Orčikle), 21 kuća, 6 muslimana, 2 bećara i 1 udovica. Gradište, 40 kuća. (nepoznato) Malin (Maletin) Lug, 2 kuće, 2 muslimana i 1 bećar. (nepoznato) Dobrušta, 19 kuća, 3 muslimana, 4 bećara. (nepoznato) Gurja, 33 kuće, 6 bećara. (nepoznato) Preminja, 26 kuća, 3 bećara. (nepoznato, vjerovatno u blizini Vranište) Gušafce, 16 kuća (između Borja i Globočice, zapaljeno zbog kuge). Glinik (Gljivnike),7 kuća i 1 bećar (naselje koje se, vjerovatno, nalazilo ispod Kukaljna, u ataruVučjeme i Viljana).
Mahale i rodovi: Borjane, Carevci, Čukl'evci, Judinci, Metovci, Siđimovci, Tuševci.
TEKSTOVI
Órgosta
Térzija Súm bíf térzija. Íma térzija i za klášnje. Súm rábotaf četiríjese gódine šnájder. Sum šíf sve hál'išta – káput, pŕslak, kóšul'e, pántoli. Sve za múško sum šíf, za žénsko pómalo. Sum šíf ženské košul'e (nášenske dləgete), fəstani, míntani, džámedani. Som prájf škólo za térzija. Níkoj ot famíljija né mi bif térzija. Vo sélo i pórano ímalje térzije ot klášnje, a váke ne. Šíl'e benévredzi, míntani, džámedani, márkiče („gunj“). Klášnje ot stóka svúa. Ímala váljajca v Crnéljevo i v Topóljane. Šílje i so neváljano, áma bílje pótenke. Stáre ál'išta se nósal'e pórano. Séga sámo na svádba. Múške al'išta se bél'e – bénevrek, džámedan. Stárci nósalje cŕne. I kápe bél'e rávne nósalje. Crné kape né pantim. Žéne í sega nósit staré al'išta – skútača, nógajce, đúbe, džámedan, púas, čórape šárene, kúndre. Kŕpče na gláva. Kápa i fótuska pót kapa. Nósit i bašmárama rédena na gláva. Búrmulak, sítarka. (Ama víje mlógu ste go zagínalje jézik.)
Azem Hodža, 70 godina, Órgosta
Skúpinja (Glađč) Ot četirinaéseta do sedumnaéseta Aústrija ka bíla. Mi kážuaf jén vo Dúrs. Na tijá godine ímala jéna máti dvé ćérke i nékoj cíganin ge zéf. Ćérkete gi ómužif vo Hás. Pósl'e máti njína, eli ot Góra eli ot Ópolje, on vélji, né znəjea arnáucki húbavo da zbórit. Pósl'e i máti gim óšla da gi tráži. Rázbrala kéde se ćérke. Óšla támo i gi nášla. (Omúžene se támo. Gim znəm ádresa.) Mátiti némala níkogo támo. Gi rékl'e póšto némaš níkogo, a će sédiš i ti óvdeka. I ona se omúžila. Ima jéno déte i jénó déjče. Ona úmrela na peés šesta gódina. Tója ót Durs mi rékof ako móžeš da nájdeš ot kéde se. Tíja bílo na sedumnaéseta gódina. El'i ot Góra, el'i ot Ópolje bil'e. Húbavo da se nájdet, da se vŕzet. Ót ke bilo, šó bilo. Na tijá vreme skúpinja ka bílo.
Elham Hodža, učitelj, Órgosta
Vréme Envérovo
(Némoj da me sl'íkaš, pa dá me tépaje pósl'e.) Déca mi se nádvor, se rastúrilje. Jóš sé plašime. Pósl'e četŕsosma će go príjavet čújeka ódma zaš póljaf zá tamo, za ké vaše. Ti ímaš véza so njíh. (Će mi ízbega kráva, mi ga gl'éaj.) Súm rábotaf vo króm, džéljezo šo íljiza. Vo rúdnik vo Káljimaš. Tamo súm rábotaf ósum gódine. Famíljija óvde dóma mi sédala. Póslje súm rábotaf šúma, súm sádif. Í tuje sédum gódine súm rábotaf. Smé tŕnalje múka. Će rádiš za dvé evra í pof na dénj. A dvé évra í pof ljép ne mí stiga da kúpim dóma. Ljép dóma ne sme mésilje. Ja súm bif pékar petnáese gódine, pékarza sédum séla, ojá sela du Órčiklje. Bés páre ljép sme dávalje, sme píšualje kóljku ljéba si ízef za jén mésec, za tríese dénja. Ako si rádif, će go plátiš ljébot. Ako ti óstanet páre. Ako ne ti stígaje páre, dúžen si. Ako si ízef pújići, trébe da plátiš se jópe će jádeš. Ako ti dójdet gósti, némaš ljép za gósti.
Sejdija Hodža, 72godine,Orgosta
Crnjeljevo Svadba vo Crnjeljevo
(Mati ošla vo njiva. Avaja voda je ot češma.)
Svadba prajme so tupani. Dva denja prajme. Tupani ni idet ot Orgosta. Ni doođaje vo səbota, na sabah. Posl'e tupaje. Nam ni je mlanesta ot dolu, ot Pobrege. So maćina sve ga zimalje. I ovdekac vo selo so maćina. Nikoj veće so konja ne ga zima. Mlanesta vo nedelja ga zimame. Ka će nasipe dve nedelje, mlanesta će ide vo roda. Ga nosime tamo. Će ostane, ose za idi-hodi će doje. Žene noset dimije i skutača. Žene noset đube crno i bela skutača. Đube go šijet vo Orgosta. Za Đurenj dejke iljizaje nagore, keNijača. Tupaje, igraje. Se beret trafke, će dojet doma. Me pes (alb. "peti“) trafke stavaje na vrate, na butin. Se kəpet, turaje stokam. Me gjasht (alb. „šesti“) tupaje vo selo. Za svadba ideme vo Dološta tamo – Orgosta, Pakiša, Zapod, Košarišta. Ke će ne vikaje će ideme tamo. Mije ne sme Dološta. Mije veće ne tkajeme, kupujeme. Mije so skutača bela. Đube crno. Vije tamokac kako? Čekaj da vi turim da pijete nešto. Vije zborite galjiba ka nas. Nikat ne som bila vo Gora tamo. Dadi mu jena stoljica da sene. Vljezi da viđiš kaseta ot svadba, puštena je. Ke otide toja drugojet?
( – Srpske a ge razbirate? ) – Teško. (– A makedonske? ) – Postaro razbirame. Prikažne. Novo poteško. Vo školo ne me puštilje poslje. Samo du četvrta klasa. Brat pogol'emoet idaf. Vije veljite puno, mije povno. ( - Ne, mije veljime povno, vo Dološta veljet puno.) So Oreščani zborime isto. Pujći se dvojme so Dološta. Oni veljet „kape“, mije „kipe“ Oni ke ke ideš, mije ke će ideš. Oni sləbice, mije səbice. So Orešek se dvojme malo. Oni veljet „a ste se umorilje“, mije „a sve zaprelje“. Mije poačikno (tur. „otvoreno“) zborime ot Dološtani. Setve so zdravje.
Merveta Toši, 18 godina, Crnjeljevo
Orešek Muhabet
Prajet muhabet ljuđi. Jen amidža sedi skraja i toja šo čini hizmet mu velji: „Zbori, amidža, nešto, šo si ze zamisljif?“ A, bre sinko, ti dva puti frlji na mene. Jenoš mi veljiš zaš ne zboriš, drugo mi veljiš šo misljiš. I ja će ti kažem. Ja prvo ne zborim, čekam ret da mi dojde. A šo se misljim će vi kažem. Šo imam muškarci doma – vnuci, sinoji, braća, kušeri (alb. „rođaci“) da mi imaje um koljko šo ima magare, a žensturija šo imam – dejke, snahe, dejčića, da imaje um kol'kokokoške šo mi imaje. „A, amidža, ne se igraj so nas! Mije prajme muhabet.“ Ja ne se igram. Vije go zimate igranje, a ja oja go misl'eše. Će vi go argomentujem. Magare je nesajdisano vek saj. „A, more, magare!“Ama ka će reče da ne projde na nekoj mos za pravda, ne prima glava da mu ga trneš, ne prohođa. I ja gi sakam muškarci da mi bidet vendosur (alb. „odlučni“), šo će rečet da ne vratet. Isto take i kokoške ne ge sajdisujet. „Ajt, more, kokoške na rabota!“ Ama kokoške za akšam doma se beret. Pet minuta ne ostanujet a pana noć. I ja sakam žensturija šo imam akšam nadvor da ne mi ga fati. „Stani, amidža, seni vamo, ne sedi tamo“, mu rekoha. „Ne, ne,hubavo som i ovdeka.“
Dževit Memiši, 71 godina, Orešek
Teška rabota
Vo državsko som rabotaf. Tregtija, trgovina ga veljite vije. Kako ne razbiram makidonski. Beljki menja nekoj dijalekt, ama će razberem sve. Beljki nove lafoj ne razbiram. Slušam radio makidonski. So Mehmeda sme pomuhabetilje, sme se pozadevalje malo. Rabota ne mi bila ljedička. Ama krahasim (alb. „ u poređenju“) so drugete šo rabotalje vo koperativa bila poljedička. Kontrol do kontrol.Nemalo ke da ideš. Vamo bilo pološo. Za mene bilo tamo hubavo. Pomalo bilo, ama sme pominalje. Orešek zbori pačno. Vo srede sme mije.
Dževit Memiši, 71 godina, Orešek
Nekoga i sega
Na vreme Enverovo puntor (alb. „radnik“) kuće som prajf. Stalno pot kumanda, ke te zapovedujet, a bilo take? Ke vas bif Tito. Titeta go tražet ljuđi. Šogod vi daf vi ostanalo. Veljet take, pa šo znəm a je saj. Srb ga tražif granica, ne znəm ke ga tražif vamo. Nekuje naše ne primalje. On im rekof gabim(alb. „greška“) će bidete. Pet godine som bif partizan. Bila Ital'ija, tri-četiri godine go držala. Poslje vl'ezof German malo vreme. Napre šo sme jalje? Sega ima bol (alb. „mnogo“) jadenje. Toga sme jalje urda, maslo, šećer so maslo. Mesenje, tija-ovja. Napre pčenica sme tijalje, ne kasega belo brašno. Pčenica sme sijalje, sme ga vršilje so konji. A bilo take? Hodža sme imalje Mola Mustava, ama pobegnaf vo Franca na partisko. Džade nemalo. Za Kuks sme odalje na Zmiinec šes sahata peške. Sme idalje i pó Vana, ama tri puti voda da gaziš. Ne moglje da ne kradet na vreme Enverovo. Imalje strah. hAjduci ne bilje zastanate. I toga imala krađa ovde-onde, ama imalje strah. V' Enverovo vreme si bif pot kumanda. Će te zapovedaje, putuj, a me kuptuješ? (alb. „shvataš“). Za mene je sega pohubavo, na glava svua som. Ne me komanduje nikoj. Belki toga bilo mirno, ama ne smieš da se odalječiš bes leje (alb. „dozvola“). Ne ti dava koperativa. Ovde hodet borske. Na partisko som bif Dragaš, Prizren, Tetovo, Đakovo. Ne som bif sega, da te mamim. Veljet se përmirsualo (alb. „ popravilo“) mlogo hubavo. Da živite!
Merdžan Abidin, 89 godina, Orešek
Orčiklje
Đurenj
Za Đurenj bereme cveće. Pujet dejčića. Iljizaje deca, dejčića. Idet beret granke. Ge stavaje na vrata, ke stoka, na butin. Se kəpet so jajca. Idet na trafke. Vrbe kršit. Potke stavaje so šes. Porano je L'etnik so četrnaesti mart. Sredzima so šesti škurt (alb. „februar“). Onja je Crnaljevo. Porano bilo pogoljemo. Sega izbegalje vo grat, vo šeher. Malo jezik go mešam so maćedonski, se sum rabotaf tamo. Srpski razbiram malo. Doma so deca zborim i arnaucki. Stare zborit našenski. Ke mi poklonite sega, ke odim po koze da ne mi vljezet vo njiva, se ima jen mlogu je loš.
Zećir Krasnići, 65 godina, Orčiklje
Zapod Zapod bif goljem
Vo selo sum rabotaf četirijese godine učitelj. Ovde je jeden jezik. Četiri sela. Vije go vraćate namlogu nasrpski. Jezik ne go imame so pišuanje.Vije go pišuate po srpski. Ot sefte mije na albanski. Vo Zapod ot dvaese i osma godina ima školo. Vo čitaf Kukus naša škola možda biladveča šo je otvorena. Vo Zapod svi se stare. Sve familjije se ot ovde. Beljki porano nekoj je dojden, ama mije ne znəme. Kažuat stare Zapod bif goljem. Mije vo jezik imame dz. Veljime dzidza nemesto iskra šo veljite vije. Veljime Amdzo, dzvezda. Veljime zit. Mije ot Šišteec i Borje pondruše (alb. „drugačije“) zborime. Oni mlogo lafoj ge vratilje na albanski. Mije veljime mundsija (alb. „mogućnost“), oni veljit da se takojsame, mije da se stajme. Vo školo sum imaf deca spərti selo. Deca jezik pujići go vraćaje na naš. Mije pujići ga vraćame na albanski. – A ke zboriš so deca, se pohubavo go čuvaje jezik ? Du sedum godine ne znəjet ništo arnaucki. Ke ge udocniš, k' idet na školo. Na koljku, na dva?
Idriz Mataj,penzioner, Zapod
Školo vo Zapod
Za Đurenj se nušaje dejčića. Pujet ke džamija. Stanuat rano. Idet beret cvećinja, goroljije, trafke, vrbe. Idet ke školo fetvoto. Mije ideme na Vlaška, ke Vraništa. Dejke se napromenjaje za Đurenj. Nam put ni je mlogu loš. Sakame asfalt da ni se napraj. Da go naprajte. Ke ni bide ka ke vas. I za Bajram se promenjame. Svešto ni davaje. Ama nemame džamija. Vo Orgosta imat. A ke ideme vo školo? Da ne udocnime? Učitelj nam nijese Tarzan ot Zapod. I Gudzim je učitelj ot Karšija, otode reka, ot Orgosta. Vo kljasa naša idet i ot Košarišta tri deca. Salj ovde šo idet. Mije vo Pakiša ideme. Ni se isabilo školo. Ovdekac se samo ot viti dyt du viti katrt (alb. „druga i četvrta godnia“) Ljaj, sega ke ni go prajet školo novo. Na noge odime du Pakiša dvaese minuta, vake za deset so makina. Koga ke idete? Da dojeme so vas? Ovdeka bila džamija. Ke ga prajme, se isturala. Mije sme Zapođani. Zborime našenski. Orčikljani zborit pujići albanski. Ot sabah zborit našenski, ot ruček albanski. Koga ke idete za vo Pakiša?
Arun Šulaku, 12 godina, učenik, Zapod
Urvič
Urvič je mlogo staro selo
Ni kažualje da je Urcič mlogo staro selo. Nekuje familjije se dojdene ot Gora. Vo Urvič ima mahalo Borjane. Veljet da se dojdene ot Borje i da izbegalje ot čuma. Ima familjije šo došlje ot Brod, ot Resteljica i ot druge sela. Porano vo selo imalo pujći stoka – ofce, gujeda, konji. Sega nema ništo. Celo selo ima četrs sedomkrave. Više nikoj ne čuva stoka, svi tražet šo pol'esno da živet. Ovdeka biduje sve, sve rađa. Se sijala pčenka, pčenica, ərš, ječmenj, oves, grahor. Sega ništo. Urvičanii napre bilje i sega se gurbetčije. Porano rabotalje vo Rumunija i vo Solun. Nekuje bilje i vo Sofija. Bilje slatkari. Prodavalje boza, halva i saljep. Mlogo naše ostanalje voRumunija. Star babo naš imaf imot vo Medžidija vo Rumunija. Mije imame sve tapije. Ja som učinif nijet da idem tamo i da tražim šo bilo naše. Mlogo Urvičani poslje dvanaesta godina ošlje vo Turkija. Vo Stambol, veljet, ima preko pesto kuće Urvičani.
Aliraim Huseini, 41 godina, Urvič
Jelovjane
Pčenka i kolomboć
Mlogo stare naše ovde zborilje na turski. Ja ne možem da ti kažem šo som pretrpef. Ja som izgoren šo ne može da bide pološo. Dućani som izgubif, šo da vi kažujem. Šućur ka sme ostanalje žive. Trebe da stanem. Rabotam nešto. Sijem pčenka. ( – A ga vikate pčenka, elji kolomboć?) – Pčenka.Ama se velji zeljanik so kolomboć, a ne zeljanik so pčenka. Na njiva koga je ga vikame pčenka. Se velji: A će varime pčenka? A razbiraš? Take je. Jošte nešto da vi kažem. Naša semka je najnacional'istička, najopsana. Mije ne sme davalje svuje, nit' sme zimalje njihno. Ne sme se ženjil'e so njihne, niti mužilje ke njih. Um ne zimaf nekua naša da ošla vo Nove Selo. – Evo go ovja je ot ke vas, ozgora. Hajde, bujrum! – Ne, me pratilje da kupim nešto. Od rabota dojde i me pratija da kupim nešto šo nema doma. M. A., 46 godina, Jelovjane
Literatura: [1]SinišaMišić, Tatjana Subotin-Golubović, Svetoarhanđelovska hrisovulja, Istorijski Institut, knj. 3, Beograd, 2003. str. 85 – 114.
[4] Selo Crnoljevo se javlja u nekoliko varijanti. Sami seljani ga zovu Crnjel’evo.Dokle ga bilježi kao Crneljevo. U Ši i Br ga nazivaju Crnoljevo, dok u albanskim selima Cernaleve.
[5] Mitar Pešikan, Stara imena iz Donjeg Podrimlja, Onomatološki prilozi, Beograd, 1986.
[6]Kopija ovog deftera se nalazi u Arhivu Kosova. Dešifrovana od strane Prof. dr Ilijaza Rexhe. (Preuzeto iz knjige Vendbanimet e Kosovës – Dragash, Dr JusufaOsmanija).