Posle još jednog leta,kada Gora ostane sama i pusta,čekajući sledeće leto...
Dođoše,i odoše, kao kad bujicanadođeposle obilne kiše paiznenada nestane. U Gori dolaze da se ožene udaju ili sahrane, kažu stalni stanovnici Gore. Tako i prođe ovo burno leto,puno svadbenih veselja, dečje graje, mnogo alkohola, pa ponovo muk i tišina. Gora ostade i tužna i prazna, samo se po neki starac može videti kako prolazi pustim i praznimseoskimsokacima, da bi stigo do džamije na namaz, da se pomoli Allahu za svoje najmilije. Sela se spremaju za duboki zimski san iz kojeg će se tek maja probuditi. Da li će jednog dana sela ostati potpuno prazna pa neće imati ko da se probudi? Sadašnji sipmtomi to nagoveštavaju. Gora je bolesna,a jedino Svemogući zna da li će se izlećiti, i hoće liće preživeti?Obaveza nam je da smo uvek optimisti, te da se trebamo uzdati u Allahovu đž.š milost, a da li ima milosti za nas? Jesmo li toliko grešni ?Čiji su ovogresi koje mi plaćamo? I ponovo samo pitanja. Gotovo smo svi svesni situacije u kojoj smo se našli. Gora je prepolovljena i podeljena, a pojedina sela će ubrzo doživeti sudbinu Gljivika,selo koje je zauvek nestalo.To nikada nećemo priznati jer volimo Goru, naš zavičaj, plašimo se istine koja je nažalost ružna , svakog dana nam po neko odlazi. Na poslednjem popisu od 1991 godine u Gori je živelo 17.571 . stanovnik , dok danas u Goriživi oko 11.000. Evidentna je činjenica da je više od deset hiljada Bošnjaka/Gorana u pečalbu, nažalost mnogo drugačijom od one naše tradicionalne koja nam je bila kao sudbina ! Danjašnja pečalba ostavlja duboke posledice po opstanak Gore, to više i nije pečelba - to je seoba. U pojedinim delovima napuštenih sela ni deca se više nesmeju igrati , boje se praznih i napuštenih kuća koji su okovani lancima i katancima koje se samo jednom godišnje otvaraju, a neke ostaju i po nekoliko godina zatvorene. Sela sve više liče na mesta za snimanje horor filmova.Zaista je teško opisati sav jad i bedu kroz koju prolazi Gora tokom zimskih mjeseci .U nekoliko sela nemako put da očististarima da bi izašli iz kuće, a mrtvimanema ko grob da iskopa Ono malo što je ostalo podeljeno je i posvađano na tabore i partije.Mada smo mi malinarod za podele .Pitam se zašto bar intelektualci ne učine nešto da promene ovakvo stanje ? Neki se i ne stide štododatno otežavaju i ovako teško stanje provocirajući sirotinju svojim primanjima iz Srbije. Naravno sit gladnog ne vjeruje.Gospodo svi smo u istoj nevolji. Gora je prepolovljena i podeljena. Nemate pravo da je gurate u ambis svojom bespotrebnom lojalnošču Srbiji.. Štitite, gospodo, interese svoga naroda i plovite na svoj brod i pod svojim bajrakom. Dosta ste mahali tuđim , ne zaboravite da i mi imamo svoj bajrak. Teškom mukom zarađen novac u pečalbu ulagan je mahom u izgradnju kuća, koje su danas ostavljene i napuštene zajedno sa starim i iznemoglim roditeljima. „ Radilo se od ranog jutra do kasno posle ponoći daleko od svojih najmilijih, samo da bi smo našim sinovima stvorili bolju budućnost. Nismo znali za umoriako smo dva tri puta godišnje išli kući . Stekli smo kakav takav kapital i sve stečeno ulagali smo u svoj Vatan.Ovi naši danas imaju sve; i kuće, i auta ipak odlaze. Ostavljaju nas same pa nema ko čašu vode da nam donese. Ja sam želeo da dođem u opštinu i predložim da umesto što grade ove puteve i vodovode naprave jedan veliki starački dom, gde bi se svi ostavljeni starci smestili. Bar da imamo neku uslugu, kaže sedamdesetogodišnjak iz Rapče koja je najviše pogođena migracijom . Nemojte moje ime objaviti u novinama zbog mojih sinova “- kaže starac i nastavlja. Neznam je li to kazna ili šta? Mi nismo ostavljali naše stare, kao što nas danas ostavljaju. Austrija pa Austrija, svađaju se samnom i sin i snaja sve dok im nisam obezbedio pare za Austriju. Sada kad su otišli glume neku zabrinutost preko telefona kad nas zovu . Ma njih mi i nije žao , teško mi je bez unuka. Ako, neka neka , i njih će stići kazna . Neka budu švapski izmećari i izmećarke, neka čiste njhove kuće pune kučećih dlaka kad neće svoje. E, neznam da li ću doživeti da još jednom vidim unuke.“.Nervoznim glasom kaže starac.Spas mnogi traže nažalost napuštajući svoj zavičaj , što je s jedne strane i razumljivo. Mora se od nečega živeti. A da li uopšte razmišljaju da zarad ovog dunjalučkog užitka gube svoj identitet ? GospodospasnijeunapuštanjuGore . LijekzaspasGorejeuislamu.Svedoksunapunebirtijeaprazne đamijebićeodlaskaigubljenjaidentiteta. Još ćemomiplaćatiopijanjedobesvestiponovogodišnjimbanketimaisvadbama. Novcemsenemožesačuvatiobrazveć čvrtstomveromuBoga. Dobro je to ako se jednog dana vratimo stečenim kapitalom na svoj Vatan, ako ga nismo izgubili postajući državljani neke zapadnedržave , međutim malo je verovatno da će iko od ovih koji budu uspeli na zapadu uložiti u svom kraj. Ali šta ako mi sami ne uložimo u svoja mala i napuštena sela koće to uraditi umesto nas? Kome su draga koliko nama? Nemojmo rarmišljatiod danas do sutra .Zašto se ne pitamo šta bi bilo kada bi svi Palestinci zatražili azil na zapadu, ubeđen sam da bi ga svidobili . Ko bi onda umesto njih branino svetu džamiju i Jerusalemu? Ko će se ovde na Kosovuboriti za naša prava , ako se mi samine izborimo? Stiči će tren kada ćemo nažalost jednog dana biti stranci u svom rodnom zavičaju. Verovatno će im biti jedna od poslednja želja da se napiju vode sa njima nekog dragog izvora, kao što je bio slučaj sa mnogim našim familijama koji su spas potražili u Turskoj,bežeći od Rankovićevog režima . Danas niko od nikoga ne beži, postoji potreba za egzistencijom, ali ima tu pomodarstva , žene danas odlučuju gde ćemo živeti.Često smo u situaciji da čujemo priču, otišli komšije nećemo valjda sami miostati u selu da čuvamo stare. Grize li ih savest zbog ovoga što nam se događa, imaju li noćne more zbog straha što su nam deca pretrpela tokom bombardovanja, i zbog straha kojeg sad trpimo. Ilisu još pak u zabludi iz koje nikad neće izaći.Allah đž.š u Kur'anukaže» Koga Allah ostavi u zabludi taj nikada iz nje neće izaći» Je su li to to zbog vlasti bili u zabludi ili zbog političkog ubeđenja, neka na ta pitanja odgovore Svemogućem, na dan polagnja računa.Vodili su nas u ratove protiv braće po vjeri da bi uzdigli sebe, u ratovekoji su unapred bili izgubljeni, poveli su nas u ratove da bih nas ostavili, jer su nam se tako svetili. I na krajupitanje za sve o kojem trbamo duboko ramisliti.Dokle će ovaj narod biti zavistan od pojedinaca kojivode politiku za sebe i svoje interese. Danas jedni, sutra drugi, i tako dok nas potpunone unište.